Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

 
ostalo ARHIVA IZLETA

 

 

Odrľžani izleti 2007. godine

**legenda odsjeka (obojanih kvadratića)

 

Datum

Dan

Naziv

Odsjek

Opis

1.1.
pon
Hahlići
7.1.
ned
Obzova
mladi
14.1.
ned
Tradicionalni pohod na Plišš
mladi
21.1.
ned
13. zimski uspon na Višševicu
28.1.
ned
Kastavska ššetnica
-----------
------------------------------------------
4.2.
ned
IPP - Juricanija - Buje
11.2.
ned
Zimski uspon na Ošštru zimski uspon + posjet Memorijalnom centru "Nikola Tesla"
mladi
17.2.
sub
8. zimski uspon na Bjelolasicu zimski uspon
mladi
25.2.
ned
IPP - Buje - Groľžnjan - Zrenj - Bračana
-----------
------------------------------------------
4.3.
ned
®Žene u planinu
11.3.
ned
Sneľžnik (SLO) zimski uspon
18.3.
ned
Loššinjskim ššetnicama
25.3.
ned
IPP - Bračana - Mali Mlun - Buzet - Brest - ®Žbevnica
-----------
------------------------------------------
1.4.
ned
Duga Resa - Vinica - Duga Resa - Svetice - Vodenica - Kamanje - ššpilja Vrlovka
9.4.
pon
Vremšščica - ŠŠkocjanske jame (SLO)
14.4.
sub
Putevima celjskih grofova (SLO)
21.4.
sub
Rusov pohod po Medvednici
28.4.
sub
-----------
------------------------------------------
6.5.
ned
Razdrto - Nanos - Furlanovo zavetišče pri Abramu - Vipava (SLO)
13.5.
ned
Ošštarijska brda
19.5.
sub
Golica (SLO)
20.5
ned
Pješšačenjem do zdravlja
-----------
------------------------------------------
   
3.6.
ned
Dan medvedničke obilaznice
 
7.6.
čet
Storžľič (SLO)
mladi
10.6.
ned
6. pohod po GPP-u
 
17.6.
ned
17. godiššnjica Mrkopaljskog planinarskog puta - Samarske stijene
 
22.6. - 25. 6.
pet - pon
Julijske Alpe - Triglav (SLO)
 
30.6. - 1.7.
sub - ned
Krišški podi (SLO)
 
-----------
------------------------------------------
 
6.7. – 15.7.
9 dana
CRNA GORA: Durmitor - Tara– - Kanjon Mrtvice - Lovćen - Kotor - Orjen - Dubrovnik
 
7.7. - 8.7.
sub - ned
Kalška gora (SLO)
 
15.7.
ned
6 zaviľžanskih vrhova
 
20.7. - 22.7.
pet - ned
Jalovec - Prisojnik (SLO)
 
29.7.
ned
Hahlići
 
-----------
------------------------------------------
 
5.8.
ned
Hafner (3076m) (A)
 
11.8.
sub
OTKAZANO!
Rafting na Uni
(BIH)
 
19.8.
ned
Hajdučki kukovi
 
25.8. - 26.8.
sub - ned
Lipanski Gamsi (SLO)
 
-----------
------------------------------------------
 
2.9.
ned
VELEBIT: Alan
 
-----------
------------------------------------------
   
6. - 8.10.
sub i ned
Jankovac
   
13.10.
sub
Akcija pošumljavanja u Klani
ekologija
14.10.
ned
Slavica
 
21.10.
ned
ŠŠetnicom uz Rječinu
 
27.10.
sub
Marunada
 
-----------
------------------------------------------
   
3. - 4.11.
sub-ned
Radna akcija
 
10. - 11.11.
sub-ned
Martinje (SLO)
 
11.11.
ned
32. PETRIČEV MEMORIJAL - Krim (SLO)
 
16. - 18.11.
pet-ned
Druženje s planinarima PD Bršljan Jankovac - Osijek
 
25.11.
ned
Bitoraj
 
-----------
------------------------------------------
   
02.12.
ned
I.P.P.
 
09.12.
ned
Lisinski planinarski put
 
15.12.
sub
Dan Kamenjaka
 
23.12.
ned
Javornik (SLO) zimski
 
26.12.
sri
Izlet u nepoznato
 
29.12.
sub
I.P.P. - OTKAZANO!
 

 


Nažalost detaljnije informacije o izletima u siječnju nisu dostupne. Ispričavam se zbog pogreške (slučajno sam obrisala te informacije). Maja


4.2.2007. (nedjelja) - IPP: Juricanija - Buje
Težina: srednje teška staza
Trajanje: 5-6 sati hoda, povratak po dogovoru
Prijevoz:
autobus
Vodič: Alisa Čalić


11.2.2007. (nedjelja) - Zimski uspon na Oštru zimski uspon + posjet Memorijalnom centru "Nikola Tesla"
Težina: lagana staza
Trajanje: cjelodnevni izlet; uspon na Oštru 45+45 min
Prijevoz:
autobus
Cijena: 65kn + 30kn ulaznica za memorijalni centar
Vodič: Alisa Čalić


17.2.2007. (subota) - 8. zimski uspon na Bjelolasicu zimski uspon
Težina: srednje teška staza
Trajanje: 5 sati
Prijevoz:
autobus
Cijena: 50kn
Vodič: Fehim Buševac


25.2.2007. (nedjelja) - IPP - Buje - Grožnjan - Zrenj - Bračana
Težina: srednje teška staza
Trajanje: 5-6 sati
Prijevoz:
autobus
Vodič: Alisa Čalić

 


setnice4.3.2007. (nedjelja) - Žene u planinu
Težina: lagana staza
Trajanje: 5 sati laganog hoda; oko 17km
Opis: Staza Srna: Kastav-Jelovičani-Breza-Mačkov vrh (504m)-Šparožna jama-Brajani-Kastav (više...)
Prijevoz:
Prigradski autobus, linija 18 (3. zona)
Polazak: Jelačićev trg u 7:10, okupljanje u Kastvu na Cerkvini u 8 sati.
Povratak: 17:30 sati iz Kastva
Vodič: Igor Korlević

 


11.3.2007. (nedjelja) - Snežnik (SLO) sneznikzimski uspon
Težina: srednje teška staza
Trajanje: 2.30h x2
Opis: Od Sviščaka (1242m) oko dva sata kroz bjelogoričnu šumu s povremenim vidikovcima, a zatim oko pola sata putem s prekrasnim pogledima prema zapadu i jugu kroz niske borove do planinarske kuće - Zavetišča na Velikom Snežniku (1796m). Minutu od te kuće je vrh. S vrha se pruža pogled od Jadranskog mora i otoka do Julijskih Alpi. Vrh slovenskog Snežnika vidljiv je s mnogih dalekih vrhova Alpi jer je najveća planina u ovom području Slovenije i Hrvatske. Na povratku možete pojesti grah (fažol) na Sviščakima.
Prijevoz: autobus
Polazak: u 7:30 sa Delte
Povratak:
Cijena: 45kn
Vodič: Fehim Buševac, mob: 099 311 35 63


18.3.2007. (nedjelja) - Lošinjskim šetnicama (od Velog do Malog Lošinja preko Balvanide)
Težina: srednje teška staza
Trajanje: 6-7 sati hoda
setnicaOpis: Od Velog Lošinja pješačenje šetnicom do rta Kornu i Balvanide. Odmor (uzmite jelo i piće). Nastavak pješačenja ugodnim lošinjskim šetnicama do Malog Lošinja.

Planinarski putovi otoka Lošinja imaju tradiciju još od 1887. godine, kada se na Sv. Mikulu (557m), najviši vrh brda Osorščica i otoka Lošinja popeo austrijski prijestolonasljednik Rudolf Habsburg. Od tada, na tom su kvarnerskom otoku nastale brojne pješačke staze i šetnice, pa je cijeli otok danas povezan mrežom putova, od kojih je najpoznatiji i najljepši onaj najduži - put koji uz more obilazi cijeli južni dio otoka, povezujući tako dva najveća naselja na otoku, Veli i Mali Lošinj.

LosinjNakon lagane šetnje uskim ulicama i razgledavanja raskošnih vila nekadašnjih kapetana Veloga Lošinja, prvog naselja na otoku, put vodi prema jugoistoku. Prošavši kraj uvala Za Artom i Javorna, dolazimo do Rta Kriška, odakle se pruža pogled na dva susjedna nenastanjena otočića, Vele i Male Orjule. Lungomare staza vodi dalje kroz slikovite uvale Jamna i Bočina, a zatim se na kratko odvaja od mora i kreće prema jugu, sve do uvale Mrtvaška – vidikovca sa kojeg jednim pogledom možemo obuhvatiti otočiće Kozjak i Sveti Petar, te naseljeni otok Ilovik. Iz Mrtvaške preko uvale Pećina dolazimo do Rta Korna, najjužnije točke otoka Lošinja. Staza ovdje skreće prema sjeverozapadu i vodi nas prema, po mnogima, najljepšim oazama mira na otoku, uvali Plijeski, Balvanida, Krivica, Sunfarni, Vela i Mala Draga. Zbog mira i tišine što ih kriju borove šume ovih netaknutih uvale, u jednoj od njih predviđen je i duži odmor. Prije dolaska do hotelskih naselja put prolazi kroz još nekoliko slikovitih uvala sa lijepim plažama, a zatim od uvale Čikat kroz borovu šumu vodi do Malog Lošinja, središta otoka Lošinja. Osim prirodnih ljepota što ih povezuje staza oko otoka, Lošinjani u opisu puta dodaju: «Nakon tog iskustva svi dnevni problemi izgledat će manji i beznačajniji».

Izdvojili smo i neke od mnogih savjeta što ih stanovnici ovog kvarnerskog otoka mogu dati šetačima:
Nikako nemojte rušiti stoljetne kamene suhozide (gromače). Ako vam se koji kamen uruši, vratite ga na mjesto. Drvena rešetkasta vrata - lese, na koje ćete nailaziti, obavezno zatvarajte za sobom. Ako naiđete na kakvu životinju, ponašajte se prirodno, umirite se i promatrajte. Pratite oznake na terenu, ne idite stazama koje nisu označene.

Osim savjeta, postoji i jedna napomena:
Na otocima cresko-lošinjskog otočja nema zmija otrovnica. Prema legendi ove je otoke blagoslovio Sveti Gaudencije, osorski biskup, i tako zauvijek protjerao zmije otrovnice. Dok znanstvenici još uvijek ne znaju pravi razlog, vjerujmo legendi.

 

DALJINAR OD VELOG DO MALOG LOŠINJA

Veli Lošinj – Uvala Javorna – 40 min
Uvala Javorna – Uvala Kriška – 20 min
Uvala Kriška – Uvala Jamna – 20 min
Uvala Jamna – Uvala Mrtvaška – 80 min
Uvala Mrtvaška – Rt Korna – 30 min
Rt Korna – Uvala Plijeski – 45 min
Uvala Plijeski – Uvala Balvanida – 15 min
Uvala Balvanida – Uvala Krivica – 25 min
Uvala Krivica – Uvala Sunfarni – 10 min
Uvala Sunfarni – Uvala Mala Draga – 25 min
Uvala Mala Draga – Čikat – 75 min
Čikat – Mali Lošinj – 15 min


Prijevoz:
autobus
Polazak: u 5.45 sa Delte
Povratak: oko 21 sat
Cijena: 80kn
Vodič: Sergej Stipaničev, mob: 098 496 259


25.3.2007. (nedjelja) IPP - Bračana - Mali Mlun - Buzet - željeznička stanica Buzet - Brest - Žbevnica
Težina: srednje teška
Trajanje: 6 -7 sati hoda

Opis: Ovaj izlet zapravo je nastavak obilaska Istarskog planinarskog puta koji započinje na zapadnoj obali Istre, u Savudriji. Radi se o srednje teškoj stazi, a osim članova PD Kamenjak dobrodošli su i svi ostali planinari i zaljubljenici u šetnju prirodom, bez obzira na svoje godine ili fizičku kondiciju. Važna je samo, kao i uvijek - dobra volja.

Cilj našeg prvog ovogodišnjeg proljetnog izleta je Ćićarija, najviši predio Istarskog poluotoka smješten na samoj granici sa Slovenijom. Staza kojom ćemo proći tipična je istarska šetnica koja vodi kroz mala sela, prelazi potoke i rijeke i penje se do Žbevnice, jednog od najljepših vrhova Ćićarije. Na putu se smjenjuju pogledi na ljepote šumom pokrivenih brežuljaka i kraških polja Istre, litica i stijena oko njezinih dolina, hridinastih vrhova koji dotiču nebesko plavetnilo. Ćićarija je danas vrlo rijetko naseljena, ali taj je gorovit kraj možda baš zbog toga uspio zadržati svu svoju ljepotu i neodoljivost.

Premda je označena kao ishodište ovog izleta, Bračana nije mjesto već rječica, a naš put prema cilju počinje s mjesta gdje se Bračana ulijeva u Mirnu, odnosno s mjesta koje je na prošlom izletu po Istarskom planinarskom putu bilo cilj. S ušća krećemo prema selu Mali Mlun, ali ne prolazimo kroz selo već produžavamo dalje prema Buzetu.

Stari gradić Buzet izrastao je na brijegu uzdignutom usred široke kotline. Naš put prolazi pored njega i kroz selo Martin odlazi prema vrhovima Ćićarije. Nešto više od četiri kilometra od Buzeta, visoko pod stjenovitim rubom visoravni, smjestila se buzetska željeznička stanica, a s tog dijela puta pruža se pogled na stari i novi dio Buzeta, na Buzetsku kotlinu i gornji tok rijeke Mirne. Malo nakon prelaska preko željezničke pruge, prelazimo i planinski rub te ulazimo u gorska prostranstva Ćićarije. Krajolik se vidljivo mijenja, drugačije je tlo i raslinje, drugačija je i klima, a ovaj dio puta prolazi uz samu granicu sa Slovenijom. Na 680 metara nad morem pred nama je još jedno istarsko selo, Brest. U središtu sela uzdiže se velika crkva sv. Trojstva iz 1887. godine, a uz nju stoji zvonik visok svega nekoliko metara. Zanimljiva je priča o tom zdepastom zvoniku. Crkvu su dale sagraditi austrijske vlasti u zamjenu za pravo korištenja pitke vode iz seoskog izvora. No, kako ugovorom nije bila predviđena gradnja zvonika, mještani su ga sami izgradili prema svojim mogućnostima te je po veličini u potpunom neskladu s impozantnom crkvom.

Put iz Bresta na vrh Žbevnice traje nešto više od sat vremena i pruža nezaboravan doživljaj. Svakim korakom obzori oko nas će se sve više širiti.

ZbevnicaSa svojih 1014 metara visine, Ž®bevnica je najzapadniji tisućnjak u Hrvatskoj. Planina je okružena strmim šumovitim padinama, ali se njezin livadama prekriven hrbat izdiže iznad vrhova stabala. Hrbat Žbevnice zaobljen je i širok i zbog velikog broja raznolikih vrsta bilja  predstavlja prirodni botanički vrt. Vrh je već izdaleka lako prepoznati po malom, kamenitom, umjetno napravljenom uzvišenju, a pokriven je travom. Premda planina ne daje dojam visine, s njenog je vrha za lijepog vremena, osobito nakon bure, moguće uživati u pogledu na Istru i Učku s jedne strane te slovenske Alpe i talijanske Dolomite s druge.

Nakon uživanja u ljepotama koje pruža vrh Žbevnice, krenut ćemo prema mjestu na kojem će završiti naša šetnja ovim dijelom Istarskog planinarskog puta. Oko pola sata od vrha dolazimo do malog proplanka okruženog borovima (851m) na kojem je izgrađena planinarska kućica. Uz nju je uređeno odmorište s klupama, odakle se pruža lijep vidik na Ćićariju. Tu je i izvor vode, a oko pola sata hoda od te kućice nalazi se skrivena spilja duga oko 150 metara. Za sve planinare domaćini će pripremiti finu istarsku maneštru, pa ćemo punih trbuha, zadovoljnih duša, sretnih srca i odmorene glave krenuti natrag svojim kućama.

Ako niste znali…
Ćićarija je dobila ime po svojim stanovnicima - Ćićima (Ćiribircima) - romanskom stanovništvu, potomcima doseljenika Vlaha, koje su Frankopani ovamo doveli s Velebita u doba turskih osvajanja. Naziv Ćići dobili su, navodno, po zamjenici "će" ("koji") ili po riječi "činč" ("pet") koja se njihovima susjedima činila neobičnom. U Danama i Žejanama se još i danas stari ljudi govore tzv. istrorumunjskim jezikom.


Prijevoz:
autobus
Polazak: u 7 sati s Delte
Povratak:
oko 19-20 sati
Cijena:
oko 50kn
Vodič: Alisa Čalić, mob: 091 786 29 92


1.4.2007. (nedjelja) Duga Resa - Vinica - Duga Resa - Svetice - Vodenica - Kamanje - špilja Vrlovka
Težina: lagana staza
Trajanje: 5 sati

Svetice-VrlovkaOpis:
Drugi ovogodišnji proljetni izlet našeg planinarskog društva posvećen je Karlovačkoj županiji. U prvom dijelu izleta vodimo vas iz Duge Rese na Vinicu i natrag, dok ćemo u drugom dijelu iz Duge Rese krenuti preko sela Svetice i vrha Vodenica do mjesta Kamanje i obližnje špilje Vrlovka.
Duga Resa sa svojom okolicom je područje neobično privlačne ljepote, smješteno uz modrozelenu, virovitu rijeku Mrežnicu. Poslije kratkog razgledavanja ovoga gradića i pozdrava s nekim od njegovih 12 tisuća stanovnika, krećemo put vrha brežuljka Vinica (321m) kuda vodi uređeno šetalište zvano Tušmer i omogućava nam ugodno hodanje uz rijeku Mrežnicu i gorskim uzvisinama. Pogled s obronaka Vinice obuhvaća Karlovac, Žumberačko i Samoborsko gorje, Medvednicu, a prema jugu vijugavu rijeku Mrežnicu te Gorski Kotar s dominantnim Klekom. Zagrijani i nagledani, vraćamo se natrag do Duge Rese i krećemo prema svojim slijedećim ciljevima.
Svetice, slikovito selo smješteno na hrptu brijega Vodenica, uz cestu koja povezuje ozaljski kraj s karlovačkim područjem, poznato je po baroknom pavlinskom samostanu i crkvi iz 17. stoljeća sagrađenim na brijegu s kojeg se pruža pogled daleko prema jugu i istoku. Put nas iz Svetica vodi preko Dolinskog sela i Breznika prema brežuljku Mali Bukovnik i njegovom najvišem vrhu Vodenica. Od posljednje kuće u selu Breznik staza se uspinje uskim kolnim putem kroz šumu do visoravni iza koje nam ostaje još sto metara do vrha.
Sam vrh Vodenice (537m) je velika valovita terasa obrasla brezovom šumom koja nam dozvoljava samo pogled prema sjevernoj strani na kojoj se vidi najviši predio Žumberačke gora - Sv. Gera (1181 m), a malo lijevo Mirna gora i Kočevski Rog. Nakon odmora i pečatiranja na vrhu, staza kroz šumu vodi niz sjevernu padinu Bukovnika prema selu Brlog Ozaljski, a zatim dalje u Kamanje.
Kamanje je mjesto smješteno u sjeverozapadnom dijelu Karlovačke županije i ima oko tisuću stanovnika. Nalazi se na važnom prometnom pravcu od Karlovca preko Ozlja do državnog prijelaza s republikom Slovenijom u Jurovskom brodu, a tu je i važna željeznička pruga Karlovac - Metlika. Od središta Kamanja put nas vodi prema rijeci Kupi kojom prolazi granica sa Slovenijom. Šetajući od Kamanja prema zapadu, osim izdanaka bijelog vapnenjačkog kamena, ništa ne daje naslutiti da je ispod naših nogu velika špiljska šupljina s nizom kanala i vodenim tokom. Slijedimo li postavljene oznake, za petnaestak minuta stižemo od kuća naselja Kamanje pred otvor špilje, okrenut prema širokoj površini rijeke Kupe.
U zapadnom dijelu ozaljskog kraja nalaze se brojne manje pećine, špilje, jame i ponori, a najpoznatija među njima zasigurno je Vrlovka. Špilja je od 1962. godine zaštićeni spomenik prirode zbog svojih geomorfoloških osobina i povijesnog značenja o čemu svjedoče nađeni predmeti i tragovi u pećini (oruđe iz prapovijesnog i rimskog razdoblja, ulomci posuda, rimski novac cara Claudijana II, lumbarde pa čak i ljudske kosti).
Svojim raskošnim kamenim nakitom i zrcalnim podzemnim jezercima pravi je biser među ljepotama ovoga kraja. Arheološka iskapanja u špilji pokazuju kontinuitet življenja u njoj od mlađeg kamenog doba preko rimskog razdoblja do srednjeg vijeka. Turistički je uređena još 1928. godine, a danas je elektrificirana, uređen je prilaz i turistička staza duga 330 metara kroz samu špilju.
U uskom kanalu neposredno iza ulaza u Vrlovku na stijeni su vidljivi presjeci školjaka od kojih su nataložene naslage vapnenca, a ovakvi nalazi prilična su rijetkost u spiljama. Iz ulazne dvorane prema unutrašnjosti špilje vodi glavni spiljski kanal s nizom suženja i proširenja. Dublje u podzemlju nalaze se brojne kalcitne, a u vrijeme kišnog razdoblja tu nastaju mala jezera. U završnom dijelu špilje s desne strane nalaze se male vodene kaskade. Najpoznatiji špiljski ukrasi su Plašt, Buzdovan, Lipa i Nijagara.

DALJINAR OD DUGE RESE DO ŠPILJE VRLOVKA

Duga Resa – Vinica – 40 min
Vinica – Duga Resa – 40 min
Duga resa – Svetice – 19 km
Svetice – Breznik – 30 min
Breznik – Vodenica – 30 min
Vodenica – Brlog – Kamanje – 90 min
Kamanje – Špilja Vrlovka – 15 min


Prijevoz:
autobus
Polazak: 6.30h s Delte
Povratak:

Cijena:
60kn
Vodič: Žarko Fištrek


9.4.2007. (ponedjeljak) Vremšščica - ŠŠkocjanske jame (SLO)
Težina: srednje teška staza
Trajanje: 5 sati hoda + 1 sat razgledavanja jame

Opis:
VremscicaVremšščica je greben koji se između Postojnskog polja i doline Reke proteľže od Divače do Pivke. Njen najvišši vrh visok 1029 metara, poznat pod imenima Velika Vremšščica, Vrbanov vrh i Gora Sv. Urbana, jedan je od najjužnijih slovenskih tisućnjaka, te jedan od posljednjih vrhova na Slovenskoj planinskoj transverzali. Krenemo li prema vrhu istočnim ili zapadnim putem, nailazimo na položenu stazu ugodnu za šetnju, dok će nas s južne strane Vremščice dočekati strmi put po kraškim livadama. Najčešći posjetitelji ove planine su ljubitelji prirode koji traže mir i tišinu, staze za laganu šetnju i lijepe vidikovce. Poseban užitak na putu čeka zaljubljenike u šarenilo cvijeća kojeg je najviše početkom proljeća, a u njegovu ljepotu i raznolikost možľete se uvjeriti ovdje.
Naš put prema vrhu Vremščice počinje u mjestu Senoľžeče, na 560 metara nadmorske visine i traje oko dva sata. Staza je lagana, pogodna čak i za djecu, te odlično označena. Nakon prolaska pored posljednjih kuća naselja, krećemo nešto strmijim dijelom puta kroz šumu do pred vrh Slatne (914 m). Na tom dijelu puta izlazimo iz šume i počinjemo uživati u prvim pogledima prema jugu i zapadu. Staza se zatim spušta u Virbašnju dolinu koju često nastanjuju konji, a zatim opet kreće uzbrdo pored Bukovog vrha (932m) preko velikih travnjaka sve do vrha. Pogled s vrha Vremšščice pružľa se od Nanosa na sjeveru do Slavnika, Sneľžnika i istarskog poluotoka na jugu.
Premda se izlet na Vremšščicu preporuča u svim godiššnjim dobima, valja napomenuti da je u slučaju kišše staza zbog zemljanog terena često blatnjava i skliska, pa nije na odmet imati dobru obuću na nogama i gleľžnjače, te šštapove u ruci.
S vrha Vremšščice put nas vodi na jug i nakon tri sata hoda stižľemo do ulaza u podzemlje.

Skocjanske jameŠŠkocjanske jame jedan su od najpoznatijih slovenskih prirodnih fenomena, a radi svojeg iznimnog značaja za svjetsku prirodnu bašštinu, od 1986. godine ove su jame pod zašštitom UNESCO-a.
Glavni kanal jame dužľi je od ššest kilometara, dok je visinska razlika između najvišše (ŠŠtefanjino razglediššče) i najnižľe točke jame (Mrtvo jezero) samo 223 metara. Turistička ššetnica kroz unutraššnjost osvjetljena je 1959. godine, duga je tri kilometra, ima petsto stepenica i godiššnje njome prođe oko devedeset tisuća posjetitelja.
Jama, čija je starost procijenjena na višše milijuna godina, do danas nije u potpunosti istraľžena, ali o njenom postojanju zna se jošš od prije Krista. Premda je prije višše od sto godina u njezinim dubinama otkriveno Mrtvo jezero, tek u posljednjem većem znanstvenom istraľživanju 1991. godine speleolog Janko Brajnik otkrio je dijelove iza tog jezera, dok mnogi dublji dijelovi unutraššnjosti trebaju tek biti otkriveni i istraľženi.
Skocjanske jame - kartaPodzemni kanjon rijeke Reka dug je nešto višše od dva i pol kilometra, šširok od deset do ššezdeset metara, a mjestimice dubok i preko 140 metara. Reka je milijunima godina probijala svoj put kroz krašške stijene i tako napravila ovaj jedinstveni kanjon. Njezin podzemni tok broji trideset slapova visokih i do deset metara, te desetak brzaca. Od brojnih zanimljivosti, treba izdvojiti stalagmit Orjak u velikoj dvorani jer njegova visina je petnaest metara! Tu je i jedna od najvećih podzemnih dvorana u Europi - Martelova dvorana, duga 300, šširoka 120 i visoka 146 metara. Temperatura u jami kreće se između 12 stupnjeva u suhom dijelu do čak minus 20 stupnjeva u dijelu kojim prolazi rijeka. Osim višše vrsta ššiššmišša, u jami ľžive i mnoge endemske vrsta rakova i ostalih ľživotinja.
Uľživajte na izletu!


Prijevoz:
autobus
Polazak: 7h s Delte
Povratak:
Cijena:
50 kn prijevoz; ulaznica u ŠŠkocjanske jame nije uključena u cijenu
Vodič: ®Žarko Fišštrek


14.4.2007. (subota) - Putevima celjskih grofova (SLO)
Težina: srednje teška staza
Trajanje: 6-8 sati

Opis: CeljeMjesec travanj u Sloveniji tradicionalno je vrijeme kada planinari obilaze okolicu Celja. Povod za ovo druľženje je lokalni praznik – Dan Grada Celja.

Ovaj se grad sa svojih 38 tisuća stanovnika smjestio u kotlini rijeke Savinje na sjeveru Slovenije. O samom Celju najbolje govori njegova povijest. Na mjestu današnjega grada pronađeni su tragovi života još iz pretpovijesnog doba, a zna se da je u rimsko doba tu bilo važno trgovinsko središte, municipij Celeia. U 14. stoljeću baštinila ga je plemićka porodica iz Žovneka, koja nosi naziv Celjskih grofova. Godine 1451. grad je utvrđen, a pet godina kasnije baštinili su ga Habsburgovci te je Celjska grofovija postala dio Štajerske.
Celjski grofovi, podrijetlom Nijemci, bili su oko 1130. godine prvi gospodari grada koji je tada nosio ime Žovnek. Svoje su posjede širili uzimanjem zemlje u feud, kupnjom, kao i proračunatim rodbinskim i političkim vezama. Tvorac moći ove porodice je Herman II koji je 1406. godine stekao naslov hrvatskog, slavonskog i dalmatinskog bana.
Loza celjskih grofova izumrla je 1456. godine kada je u bitki protiv Turaka pod Beogradom, u svađi s Habsburgovcem Ladislavom Hunyadijem, ubijen Ulrik II.

Celjski put - kartaUpravo u čast ugledne porodice izumrle prije više od 550 godina naš nas put vodi u Celje, odakle krećemo na stazu nazvanu Celjska obilaznica ili Po poteh Celjskih grofov (Putevima celjskih grofova). Radi se o kružnoj obilaznici sa šest kontrolnih točaka, ukupne dužine dvadesetak kilometara, a za njezin prelazak potrebno je od šest do osam sati hoda.
Početak i kraj puta su u gradu, kraj mosta preko rijeke Savinje (240m), odakle krećemo uzbrdo prema Starom gradu – Kmetecu (397m).  Zatim preko Osence i Pečovja ulazimo u carstvo Celjskoga gorja i penjemo se na vrh Srebotnik (700 m), a pola sata kasnije i na najvišu točku ovog pohoda - Tolsti vrh (834 m). S vrha odlazimo nizbrdo i za dvadesetak minuta dolazimo do Celjske koče (651m). Preko obližnjeg seoskog imanja Čater put kroz šumu vodi prema Pečovniškoj kući na Grmadi i samom vrhu Grmada (718m). To je jedini vrh na ovoj obilaznici koji je ujedno i kontrolna točka najduže i najpoznatije slovenske transverzale – Slovenske planinske poti. Kako bi nastavili put Celjskom obilaznicom, moramo poći natrag do Celjske koče i krenuti prema rijeci Savinji, odnosno vrhu Vipota (532m), te onda nastaviti nizbrdo sve do Savinje po čijoj obali ćemo se vratiti na ishodište ovog izleta.

Napomena: kako se radi o stazi koja većim dijelom prolazi kroz šumu, u slučaju kiše ili blatnjavog terena preporučljivo je imati vodonepropusnu obuću i gležnjače, a i štapovi bi mogli odlično poslužiti. Poseban oprez potreban je prilikom kretanja po javnoj prometnici.


Prijevoz:
autobus
Polazak: 6h s Delte
Povratak: oko 21 sat
Cijena: 100 kn
Vodič: Sergej Stipaničev


21.4.2007. (subota) Rusov pohod po Medvednici
Teľina: lagana staza
Trajanje: 5 sati

Opis:
Medvednica 1Radi se o 15. tradicionalnom pohodu tragom prvog izleta planinara PD "Nikola Tesla", kasnije nazvanom po inicijatoru i pokretaču pohoda Antunu ®eljku Matišinu - Rusu. Trasa pohoda postavljena je od potoka Bliznec na sljemenskoj cesti preko vrha Sljemena do pansiona Medvednica.

Park prirode Medvednica kojem pripada zapadni dio ove planine proteľe se na području Grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske ľupanije. Temeljni fenomen parka su dobro očuvane prirodne šume i šumske zajednice, a svoju titulu parka prirode dobio je 1981. godine kako bi se očuvale i zaštitile njegove prirodne vrijednosti - biljni i ľivotinjski svijet, staništa, ekosustavi, geološki i geomorfološki oblici, voda, tlo, krajobrazne i kulturne vrijednosti te druge znamenitosti u području parka.

Ishodište Rusovog puta je parkiralište kod potoka Bliznec gdje će se obavljati upis sudionika, izdavanje knjiľica i kontrolnih listića i gdje će biti postavljen info-punkt za davanje svih informacija o pohodu i o priznanjima za sudjelovanje u njemu. Od potoka krećemo šumskim putem umjerenog uspona prema lijepo uređenom odmorištu Njivica, te nakon kraćeg odmora prema domu na Hunjki (750 m). Put od Njivica do doma je lagan skoro do samog kraja kada nas očekuje kraći, ali strmiji dio staze. U domu na Hunjki slijedi odmor, a tu će nas organizator pohoda, Planinarsko društvo "Ericsson Nikola Tesla", počastiti čajem za okrijepu. Do vrha Sljemena (1033 m) i prepoznatljivog, ali ne i prelijepog, televizijskog tornja ostalo nam je još oko sat vremena nešto strmijeg uspona, a zatim slijedi polusatno spuštanje do pansiona Medvednica.

Medvednica 2Od zanimljivosti na koje ćemo putem naići izdvojit ćemo rudnik Zrinski, nazvan po grofu Petru Zrinskom, kojem je 1463. godine kralj Matija Korvin dodijelio povlasticu koja njemu i njegovu potomstvu omogućava da na svim svojim posjedima otvore rudnike zlata, srebra i drugih kovina. Rudnik Zrinski bio je rudnik olovno-cinkove rude koja sadrľi srebro, tako da se i danas dok šećete hodnicima rudnika lako uočava sjaj okolnih stijena. Rudnik se nalazi na putu od vrha Sljemena prema pansionu Medvednica.
Druga zanimljivost je kapelica Majke Boľje Sljemenske sagrađena 1935. godine. Priča o kapelici kaľe kako je ovdašnji svećenik, pater Jelinčić, na ovom mjestu vjenčao veliki broj komunista za vrijeme Jugoslavije.

Iz pansiona Medvednica predviđen je odlazak u Gornju Stubicu i obilazak Muzeja seljačkih buna i spomenika Matiji Gupcu. Ovaj dio izleta ne pripada Rosovom pohodu, već je organiziran za one koji su iz Rijeke došli s PD Kamenjak. Obilazak muzeja nije obavezan, no zanimljivo je pogledati neku od tamošnjih etnografskih, kulturno-povijesnih ili likovnih izloľbi i naučiti neššto o hrvatskoj povijesti, čuti neku legendu i pobliľe upoznati Zagorje.

Kao i prošle godine, na kraju pohoda, u pansionu Medvednica, organizirana je zabava sažľivom glazbom. Osim iz Zagreba, Rijeke i ostalih dijelova Hrvatske, u Rusovom pohodu svake godine sudjeluje sve veći broj planinara iz susjednih drľava, Slovenije i Mađarske, a ove godine očekuje se i dolazak Austrijanaca, pa će ovo osim uľživanja u ljepotama Medvednice biti prilika i za međunarodno druľenje planinara koju nikako ne treba propustiti.

Iz Gornje Stubice vraćamo se autobusom za Rijeku.

 

DALJINAR RUSOVOG POHODA
Potok Bliznec - Njivice 1,15 sati
Njivice - Dom na Hunjki 2 sata
Dom na Hunjki - Vrh Sljemena 1 sat
Vrh Sljemena - Pansion Medvednica 30 min

Prijevoz: autobus
Polazak:
Povratak:
Cijena:
80kn + 10kn ulaznica za Muzej Seljačkih buna
Vodič: Igor Korlević


28.4.2007. (subota) Plitvička jezera
Težina: grupa A – srednje teška staza, grupa B – lagana staza
Trajanje:
- grupa A: 8 sati
- grupa B: 4-5 sati

Opis:
Plitvice 1Najbolje vrijeme za posjet Plitvicama je upravo sada, kada toplo vrijeme topi posljednje ostatke snijega u skrivenim dolinama i kotlinama, vodostaj rijeka i potoka je najviši, te su zato i jezera u ovom razdoblju najljepša. No, uz jezera, nismo zaboravili ni ljepote planina koje ih okružuju, te smo zato ovaj izlet podijelili u dvije grupe: prva, namijenjena planinarima, obići će jezera i popeti se na obližnji vrh Medvjeđak, dok će druga, namijenjena izletnicima i djeci, u laganoj šetnji obići jezera uzduž i poprijeko.

Plitvička jezera ubrajaju se u najljepše prirodne znamenitosti Europe, a 8. travnja 1949. godine Sabor Narodne Republike Hrvatske proglasio ih je nacionalnim parkom. Trideset godina kasnije, ljepotu ovog prirodnog fenomena uvidjela je organizacija Ujedinjenih naroda te je cijelo ovo područje uvrstila u Listu svjetske kulturne prirodne baštine od opće i izuzetne vrijednosti za čovječanstvo.
To je šumoviti planinski predio koji mjestimično poprima prašumske oblike i kroz koji se, jedno ispod drugog, niže šesnaest prekrasnih jezera i jezeraca kristalne modrozelene boje. Vodom ih pune mnoge rječice i potoci, a međusobno su spojena pjenušavim kaskadama i šumnim slapovima, među kojima je i slap potoka Plitvica, visok 78 metara.
Plitvice 2Svako od jezera ima više narodnih imena, a vrlo su poznate i legende o njima. Najpoznatija od brojnih legendi svakako je ona o Crnoj kraljici. Prema njoj, Plitvička su jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavila Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom. Ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo dok razina vode nije narasla dovoljno da oformi jezera. I od tada tom kraju nikada ne nedostaje vode.
Uz mnogobrojne vrste ptica i sitne divljači, u nacionalnom parku Plitvička jezera ima i srna, medvjeda, vukova, divljih svinja, divljih mačaka, a u vodama pastrva. Tijekom obilaska šetnice, kraj svakog imenovanog jezera naći ćete ploču s njegovim imenom, površinom i dubinom. Slične oznake susrest ćete i o drugim pojavama, kao što su narodni nazivi nekih slapova ili neke značajne karakteristike fenomena prirode.
Nakon dolaska našeg autobusa do ulaza u Nacionalni park i kraćeg odmora uz dogovor o detaljima izleta, razdvojit ćemo se na dvije spomenute grupe od kojih će svaka krenuti svojim putem, da bi se kasnije opet susrele i zajedno vratile u Rijeku.

Opis puta - Grupa A
Plitvice 3Od ulaza broj dva krećemo prema šumovitom i osamljenom vrhu Oštrog Medvjeđaka (889m) koji se uzdiže iznad područja Plitvičkih jezera. Staza se najprije lagano spušta, a zatim kroz šumu u blagim zavojima 40 minuta penje do Hrnjakuše, dijela na kojem je padina prekrivena paprati. Odatle ponovno ulazimo u šumu i penjemo se na prijevoj između Oštrog i Tupog Medvjeđaka, te u nekoliko oštrih serpentina dolazimo do vrha. Na vrhu je žig Hrvatske planinarske obilaznice uzidan u stijeni, a sam vrh je umjetno napravljeni stup od naslaganog kamenja. S vrha Oštrog Medvjeđaka zapadnim obronkom krećemo prema Rastovači, najsjevernijoj točki sustava jezera, a odatle u razgledavanje šetnicom oko jezera.


Opis puta – Grupa B
Cilj ove grupe je obići stazu oko svih jezera Nacionalnog parka. Taj je put vrlo poznat i malo je onih koji o njemu ne znaju baš ništa. Zato samu stazu nećemo posebno opisivati, ali ćemo reći nešto o jezerima. Ona se dijele na dvije cjeline – Gornja i Donja jezera. Do Donjih jezera provozati ćemo se električnim vlakićem, a zatim prošetati od slapa Plitvica do jezera Kozjak, te Gornja jezera razgledati sa turističkog brodića.
Prošćansko jezero, Ciganovac, Okrugljak, Batinovac, Vir, Veliki i Mali Jovinovac, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i Kozjak pripadaju sustavu Gornjih jezera, iznad kojih su Plitvički hoteli, dok su Milanovac, Gavranovac, Kaluđerovac i Novakovića brod u sustavu Donjih jezera.
Gornja jezera napajaju Bijela i Crna rijeka, a na kilometar od ušća u Prošćansko jezero spajaju se u Maticu. U Prošćansko jezero uz jugo­zapadni zaljev Liman utječe i manji potok Sušanj, dok cijelom zapadnom obalom nailaze manja vrelca s kraćim tokovima. Slične pritoke utječu u jezero Kozjak kao što su potok Matijaševac i Jasenovački potok, dok potok Silicu u Kozjačkoj dragi možemo smatrati bujicom.
Plitvice - kartaZnačajna pritoka Kozjaka na istoku je Riječica u duboko usječenoj i od bujne šume skrivenoj i razvedenoj dolini s brojnim sedrenim kaskadama i bistrim dolomitnim izvorima. Na kraju jezerskog sustava nailazimo na potok Plitvicu s pritokom Sartuk koji posjeduju, kao i Crna i Bijela rijeka, svojstva krških izvora i vodotoka. Napuštajući svoj kanjon preko plitvičke visoravni, ruši se potok Plitvica 78 metara visokim slapom u donjojezerski kanjon i spajajući se s vodama Novaković broda u Sastavke, rađa rijeku Koranu.

"Slap što ga tvori potok Plitvica, visok od 70 do 76 m, stvara jaku buku, koja u dnu prelazi u pravu tutnjavu. Taj divni prizor uz niz duginih boja, slika je snage prirode koja je tisućljećima gradila svoje remek- djelo - čarobnih 16 plitvičkih jezera ukrašenih stotinama divnih bijelih slapova usred ličkih šuma u gorskom predjelu Hrvatske."
Srećko Božičević - Plitvička jezera
(Croatia Divina - edicija za prirodne i kulturne znamenitosti)

DALJINAR – PLITVIČKA JEZERA I MEDVJEĐAK

Grupa A

Ulaz u Nacionalni park – Medvjeđak – 2 sata
Medvjeđak – Ulaz Rastovača – 2 sata
Obilazak Gornjih i Donjih jezera – 4 sata

Grupa B

Obilazak Gornjih i Donjih jezera – 4-5 sati

Prijevoz: autobus
Polazak: 6h s Delte
Povratak: oko 22 sata
Cijena: 130 kuna (u cijenu su uračunati autobusni prijevoz i ulaznica u Nacionalni park)
Prijave za izlet: do 17. travnja 2007.
Vodič: Igor Korlević


6.5.2007. (nedjelja) Razdrto - Nanos - Furlanovo zavetišče pri Abramu - Vipava (SLO)
Težina: zahtjevna staza
Trajanje: 7 sati

Nanos 1Opis: Pruža vam se prilika da dan provedete u prirodi uz pješačenje od Razdrtog do Nanosa i izvanredan pogled cijelim putem na okolna mjesta u dolini, uz odmor i okrijepu kod Vojkove koče na vrhu Nanosa u lijepom prirodnom ambijentu, te u seoskom gazdinstvu Abram (kmetski turizam), uz mogućnost kušanja tradicionalnih jela ovog kraja.

Nanos 2Autobus nas iz Rijeke vodi do mjesta Razdrto (622m) u Općini Postojna odakle krećemo zahtjevnim putem prema vrhu Nanosa. Staza kreće lagano kroz šumu da bi zatim izbila na okomite stijene po kojima se penjemo sve do travnjaka pod vrhom. Od izlaska na stijene pa sve do vrha planine vidik se svakim ispenjanim metrom sve više širi. Najviši vrh Nanosa (1313m) zove se Pleša i on ne pruža nikakav vidik jer ga zaklanja šuma, no malo dalje smješten je televizijski repetitor, odakle se pruža jedinstveni pogled na cijelu dolinu Postojne s okolnim naseljima, a vidik obuhvaća i okolne planine prema jugu.

Nanos 3Par minuta hoda od vrha nalazi se Vojkova kuća (1240m). Sagradilo ju je 1949. godine PD Postojna i imenovalo po narodnom heroju Janku Premrlu – Vojku. Prirodni ambijent oko kuće pravo je mjesto za odmor i okrijepu od zahtjevnog uspona. Od planinarske kuće nastavljamo dalje prema Abramu, a lagana staza nas vodi položenim dijelom visoravni Nanosa do seoskog gazdinstva Abram (kmetski turizam).

Furlanovo zavetišče pri Abramu (900m) smješteno je u naselju Nanos na visokoj kraškoj visoravni, a otvoreno je 1961. godine i imenovano po planinaru Fricu Furlanu koji je poginuo 1952. na stijenama Gradiške ture nad Gradiščem pri Vipavi. Zavetišče je uvršteno u Slovenski planinski put od Maribora do Ankarana i ima svoj žig. Na ovom seoskom imanju Štefana Ježa nudi se mogućnost kušanja nekih od jela po narudžbi što je preporučljivo iskoristiti jer su ona pripravljena na tradicionalni način ovog kraja: primorska juha (maneštra, jota), suhomesnati proizvodi, kiselo mlijeko, gulaš od divljači, njoki, pečenja, gljive i kolači. Zanimljivost zavetišča pri Abramu je napola udomaćeni medvjed, koji ovdje živi u ograđenom prostoru.

Od zavetišča se spuštamo u Vipavu uz mogućnost izbora teške staze (plaz), srednje teške (Gradiška tura) ili lakše staze pored gradine. Ukoliko bude vremena, u Vipavi je moguće obići osam izvora rijeke Vipave i hram vina. Autobus će nas ovdje sačekati i povesti natrag u Rijeku.

Napomena: Preporuka je imati čvrste gojzerice na nogama jer je staza djelomično stjenovita. Zbog stalnog hoda po suncu ponesite zaštitnu kremu za lice. Broj sudionika na izletu je ograničen na jedan autobus.

 

DALJINAR
Razdrto – Nanos – 1 sat i 30 minuta – zahtjevna staza
Nanos - Furlanovo zavetišče pri Abramu – 2 sata – lagana staza
Furlanovo zavetišče pri Abramu – Vipava – 3 sata – srednje teška staza

Prijevoz: autobus
Polazak: u 6,30 sati s Delte
Povratak: oko 20 sati
Cijena: 60 kn
Prijave za izlet: do 15. svibnja uz uplatu cijene puta u prostorijama društva od 19 do 21 sat
Vodič: Fehim Buševac, mob: 099 311 35 63


13.5.2007. (nedjelja) Oštarijska brda
Težina:
Trajanje:
Opis:
Prijevoz:
auto karavana *
Vodič: Sergej Stipaničev


19.5.2007. (subota) Golica (SLO)
Teľžina: zahtjevna staza
Trajanje: 4-5 sati

Opis: Podarite sebi i svojima najdraľžim izvanredan izlet na Golicu (1835 m) u Sloveniji.
Pruľa vam se prilika da doľživite brda potpuno prekrivena bijelim narcisima koji ššire osubujan miris na sve strane, jedinstveni pogled na vrhove Alpi u Austriji, ustave rijeke Drave i okolna mjesta, pogled na Savinjske, Korušške i Julijske Alpe u Sloveniji s dominatnim vrhovima Krvavcem, Grintavcem, Storžľičem, Kepom, Babom, Triglavom, ŠŠkrlaticom, planinom Koššutom i mnogim drugima.

Golica 1Golica se izdižľe u Karavankama, sjeverno od Jesenica. To je travnata planina poznata po gorskim narcisima koji na njezinim juľžnim obroncima cvjetaju u svibnju. Već na početku izleta počet ćete se ogledati oko sebe, pregledavati očima travnjake i pitati se– je li ovo moguće? Okruľžit će vas na tisuće narcisa, mirisnih bijelo-narančastih cvjetova.


Golica 2Do vrha Golice vodi nekoliko markiranih puteva od kojih je najpoznatiji onaj iz sela Planina pod Golico. Prvi kilometar puta iz Planine pod Golico vodi asfaltiranom cestom do zaseoka Batel gdje se nalazi parkirališšte koje je krajem tjedna obično popunjeno automobilima planinara. Staza dalje vodi preko livada i paššnjaka te većim dijelom kroz smrekovu šumu prema Koči na Golici koja se uzdiľže uz sam ššumski rub.

Golica 3Koču na Golici (1582 m) izgradili su 1904. godine slovenski planinari da bi je 1943. zapalili partizani kako Nijemcima ne bi sluľžila kao uporiššte. Na temeljima te kuće 1984. godine izgrađen je novi planinarski objekt.

Od kuće do grebena staza prelazi preko strmih travnjaka, a kako prolazi pored same granice, opazit ćete zeleno-crveno-bijele markacije. Kada dođemo do grebena (1720m), napornom usponu je kraj. Nalazimo se točno na granici Slovenije i Austrije i po njoj hodamo prema zapadu. Od vrha nas dijeli još 400 metara položenog puta s kojeg za lijepog vremena možemo uživati u izuzetnom pogledu: sjeverno na dolinu Drave s austrijskim tritisućnjacima u pozadini, prema jugu gdje caruje Triglav i redaju se ostali vrhovi Julijskih Alpi. Lijepo se vidi dolina Vrata i Krme, cijeli greben Viševnika do Debele peči, lijevo od njega Pokljuka, a u pozadini Spodnje Bohinjske gore. Golica 4Najljepši vidik ipak je onaj sa samoga vrha Golice, gdje se otvara pogled na zapadni greben Karavanki i na dvijetisućnjake prema istoku – Stol, iza njega Vrtača i Begunjščica, a u pozadini Košuta.

Napomena: Staza je mjestimice vrlo strma, pa dobra obuća i štapovi neće biti na odmet. Zbog očekivanog povećanog interesa za ovaj izlet, potrebno je javiti se na vrijeme u tajništvo Društva. Broj mjesta je ograničen na jedan autobus.

 

DALJINAR OD PLANINE POD GOLICO DO VRHA GOLICE
Planina pod Golico – Koča na Golici – 1 sat i 40 minuta
Koča na Golici – Vrh Golice – 30 minuta
Vrh Golice – Planina pod Golico – 1 sat i 30 minuta

Prijevoz: autobus
Polazak:

Povratak:
Cijena:
Prijave za izlet: do 15. svibnja u prostorijama PD Kamenjak utorkom i petkom od 19 do 21 sat.
Vodič: Fehim Bušševac, mob: 099 311 35 63

Broj mjesta u autobusu je ograničen!


20.5.2007. (nedjelja) Pješšačenjem do zdravlja
Težina:
Trajanje:
Opis:
Prijevoz:
autobus
Vodič: Zlatan Radić


3.6.2007. (nedjelja) Dan medvedničke obilaznice
Težina:
Trajanje:
Opis:
Prijevoz:

Vodič:


7.6.2007. (četvrtak, Tijelovo) Storžľič (SLO)
Težina: zahtjevna staza
Trajanje: oko 7-8 sati

Opis:
1Storžič (2132m) je špičasti gospodar srednje gorenjske ravnice i najviši vrh zapadnog dijela Kamniško-Savinjskih Alpi. Njegov vrh ima oblik piramide, a do njega vodi nekoliko putova, no valja uzeti u obzir da se od svakog ishodišta treba popeti više od tisuću metara u visinu. Ruta koju je naš vodič odabrao kreće sa sjeverozapada, od Doma pod Storžičem (1123m) do kojeg ćemo dopješačiti s parkirališta udaljenog oko pola sata hoda. Nakon kraćeg odmora u domu, nastavljamo stazom prema vrhu. Kraći dio uspona vodi nas kroz šumu do usjeka pod imenom Žrelo gdje se put naglo počinje strmo uspinjati. Uskoro stižemo do prvih sajli koje će nam pomoći da lakše svladamo stijene i popnemo se do vrha Žrela. U vrijeme kiše ovaj stjenoviti dio puta kroz Žrelo je vrlo sklizak, pa je potreban dodatan oprez. U tom dijelu postoji i opasnost od odronjavanja kamenja (poželjna pl. kaciga), pa treba paziti na planinare ispred, ali i iza sebe. Staza ovdje naglo skreće prema istoku, te se kraće vrijeme strmo nastavlja uskim hrptom do šireg dijela grebena kojim se uspinjemo do samog vrha.

2Vrh Storžiča jedan je od najboljih vidikovaca u Kamniško-Savinjskim Alpama. Prema jugu se vidi Ljubljanska kotlina i Krim, Javornik, Snežnik, Nanos i Škofjeloško hribovje. Na zapadu obuhvaća Julijske Alpe s Triglavom,  do se na sjevernoj strani vide Karavanke sa Stolom, Begunjščicom i Košutom. Prema istoku se iznad doline Kokre uzdižu stijene Kočne s Grintovcem, koje se preko Kokrskega sedla nadovezuju na Kalški greben s Krvavcem. Vrh je prostran, a na njemu stoji križ kraj kojega je ploča s upisanim imenima planina kako bi lakše prepoznali vrhove koji nas okružuju.

karta_StorzicaS vrha spuštamo se prema jugoistoku. Put je strm do Bašeljskog prevala (1630m), sedla s križanjem putova, odakle se pola sata lagano spuštamo još sto metara do Doma na Kališču (1520m).  Poslije odmora i još malo uživanja u pogledu na okolicu, nastavljamo oko dva i pol sata dug silazak kroz šumu, gdje će dobro doći štapovi, prema zaseoku Mače na 553 metara nadmorske visine odakle ćemo krenuti natrag u Rijeku.

DALJINAR
Dom pod Storžičem – vrh Žrela – 2 sata – vrlo zahtjevna staza
Vrh Žrela – Storžič – 1 sat – zahtjevna staza
Storžič – Dom na Kališču – 1,45 sati – srednje teška staza
Dom na Kališču – Mače – 2,30 sati – srednje teška staza

Prijevoz: autokaravana*
Polazak: u 6 sati s parkirališta na Delti
Povratak: oko 21 sat
Cijena: akontacija 90 kn
Prijave za izlet: do petka, 1. lipnja 2007. uz obaveznu uplatu cijene puta u prostorijama društva od 19 do 21 sat
Vodič: Fehim Buševac


10.6.2007. (nedjelja) 6. pohod po Goranskom planinarskom putu
Težina: srednje teška staza
Trajanje: 5,30 sati

Opis:
GPPGoranski planinarski put (GPP) je obilaznica kružnog oblika koja prolazi velikim dijelom Gorskog kotara. Zalazi u dijelove nepoznate planinarima, ali obilazi i one najpoznatije. Prolazi neobično slikovitim naseljima, vodi na vidikovce i u duboke šume, obuhvaća prirodne i kulturne znamenitosti. Zbog svoje duljine od oko 250 km, GPP je podijeljen u tri dionice.
Prva dionica duga je 80 kilometara, ima 13 kontrolnih točaka i prati tok rijeke Kupe od Severina do izvora Kupe. Druga dionica ima oblik potkove, obuhvaća najudaljenija naselja Gorskog kotara: Gerovo, Tršće, Čabar i Prezid, a vodi od izvora Kupe do Risnjaka preko 15 kontrolnih točaka. Treća dionica ima 13 kontrolnih točaka, duga je otprilike kao i druga, a vodi planinarski najpoznatijim dijelom Gorskog kotara, od Risnjaka do kanjona Kamačnika i vrha Lovnika. Za obilazak cijelog Goranskog planinarskog puta potrebno je oko 150 sati, a bez puno napora može se prijeći za dvadesetak dana.

Okupljanje sudionika pohoda po Goranskom planinarskom putu što ga po šesti put organizira HPD Zagreb-Matica zakazano je u 9 sati u Gerovu gdje će se po cijeni od deset kuna moći nabaviti iskaznica pohoda u koju će na kraju puta, u kući na Praprotu, biti otisnut pečat.

Na ovom pohodu su i tri kontrolne točke Goranskog planinarskog puta – Pintarica (KT 14), izvor Kupe (KT 13) i Praprot (KT 12), pa ne zaboravite ponijeti svoj dnevnik GPP-a ukoliko ga imate ili ga kupite na početku pohoda (cijena – 40kn). Na stranicama dnevnika i vodiča GPP-a sakupljen je niz podataka o Gorskom kotaru i slikom i riječju opisana trasa GPP-a. Knjižica je zapravo nužan priručnik za obilazak GPP-a, kako onima koji će prikupljati žigove, tako i onima koji sa sobom u ruksaku žele imati praktičan i pouzdan vodič. Na istom mjestu osim dnevnika može se pribaviti i zemljovid GPP-a za 45 kuna.

Pohod započinje iza škole u Gerovu na nadmorskoj visini od 583 metara, odakle se stazom uspinjemo do sela Hriba, a zatim uz lijepe vidike prema Kupi spuštamo se prema rijeci do sela Kupari. U tom slikovitom selu plaća se 15 kuna za ulaz u Nacionalni park Risnjak. Put dalje vodi uz rijeku po stjenovitom i nešto teže prohodnom području, obilazeći sam izvor rijeke. Taj obilazak traje oko 45 minuta, da bi na kraju došli do izvora Kupe na 313 metara nadmorske visine. Od izvora rijeke Kupe staza se uspinje prvo do sela Razloge, a zatim šumovitim područjem dolazi do kuće na Praprotu (929 metara nad morem) koja se nalazi uz makadamsku cestu, šest kilometara od asfaltirane prometnice. Tu je završetak službenog dijela pohoda, a nakon napornog planinarenja organizator pohoda organizirao je jelo i piće po pristupačnim cijenama, pa kući nećemo otići ni gladni ni žedni.

Cilj ovog pohoda je popularizacija malo poznatih ljepota Gorskoga kotara i Goranskog planinarskog puta, jedne od najdužih i najljepših hrvatskih obilaznica.

DALJINAR
Gerovo – Hrib – 1 sat
Hrib – izvor Kupe – 2 sata
izvor Kupe – Praprot – 2,30 sati


Prijevoz: autokaravana*
Polazak: 7,30 sati s parkirališta na Delti
Povratak: oko 20 sati
Cijena: 40 kuna, uplata kod prijave
Prijave za izlet: do petka, 8. lipnja 2007. uz obaveznu uplatu cijene puta u prostorijama društva (utorkom i petkom od 19 do 21 sat)
Vodič: Žarko Fištrek


17.6.2007. (nedjelja) 17. godišnjica Mrkopaljskog planinarskog puta - Samarske stijene (obilazak dijela Mrkopaljskog planinarskog puta)
Težina: teška staza
Trajanje: 4 sata
Opis:
Mrkopaljski planinarski put
Za opisivanje ovog izleta zavirili smo u Zbornik planinara seniora i pod naslovom "Mrkopaljski planinarski put – najljepši u Hrvatskoj" autora Stanislava Horačeka pročitali mnogo zanimljivih informacija i slikovitih opisa te izdvojili neke kako bi vas upoznali s ovim izletom.
Mrkopaljski planinarski put (MPP) prvi put je trasiran 1988. godine, a 1990. otvoren za posjetitelje. Prolazi strogim rezervatima prirode i ima osam kontrolnih točaka: vrh Samarskih stijena (1302m), Stepenica, Piramida, Veliki Kanjon, Dvorac, Južni vrh, Amfiteatar i Razbijeni vrh.
Strogi rezervat Bijele i Samarske stijene, ni s čime usporediv, geomorfološki je fenomen iskonske prirode s nizom posebnosti iz biljnog i životinjskog svijeta. Muzej kraških oblika, Bijele i Samarske stijene odijeljene Crnom i Dubokom dragom, jedinstveno su remek djelo prirode.

Samarske stijeneSamarske stijene (1302m) se sastoje se od kamenih, gromadnih, čunjastih skupina i oblika koji strše iznad šumskih površina poput usamljenih kamenih građevina koje strše iznad zelenog mora crnogorice.
Izuzetno je važno da  svi posjetitelji poštuju zakone prirode koji oduvijek vladaju u Bijelim i Samarskim stijenama, koje su strogim rezervatima prirode proglašene 1985. godine:

1. ne smije se ništa dirati, brati niti uznemiravati stanovnike Stijena
2. kretati se strogo po označenom putu
3. svaki posjet i istraživanje izvan označene staze zahtijevaju dopuštenje

U prodaji je knjiga "Bijele i Samarske stijene" po cijeni od 100 kuna iz koje možete doznati sve pojedinosti o ovim prirodnim fenomenima.

"Nigdje u našoj zemlji kameniti oblici ne pružaju toliko estetskih vrijednosti, inspiracije i emocija kao u dolomitima Bijelih stijena". (dr. Željko Poljak - "Hrvatske planine", 1998.)

Do 13. kilometara udaljeno od Tuka do Ratkovog idemo autobusom. Od 13. km do vrha Samarskih stijena preko Stepenice, Piramide, Velikog Kanjona i natrag do ishodišta potrebno je četiri sata hoda. Na povratku kućama, druženje u planinarskom domu u Tuku.

Napomena: Zbog stjenovitog terena, izlet je pogodan samo za opremljene, spretne i izdržljive planinare!


Prijevoz:
autokaravana*
Polazak: 6 h s Delte
Povratak: oko 21 sat
Cijena: 100 kn po automobilu
Prijave za izlet: do petka, 15. lipnja 2007. u prostorijama društva (utorkom i petkom od 19 do 21 sati)
Vodič: Sergej Stipaničev


22. - 25.6.2007. (petak - ponedjeljak) Julijske Alpe - Triglav
Težina: zahtjevan planinarski izlet, svakodnevno planinarenje u trajanju od 6 do 9 sati
Trajanje: četiri dana, ukupno oko 25 sati hoda

Opis puta:
Triglavski nacionalni park
kojim ćemo se kretati sva četiri dana ovog visokogorskog izleta zauzima skoro cijeli slovenski dio Alpi i mjeri 838 četvornih kilometara. Zaštićen je davne 1924. godine što ga svrstava u jedne od najstarijih nacionalnih parkova Europe. U njemu žive mnogobrojne životinjske vrste od Slika1kojih posjetioci najčešće susreću jastreba, planinskog orla, žune, sniježnog vrapca, gavrana, crvenokljune galice i sovuljage, te ježeve, puhove, tetrijebe i svisce. Putem se nailazi i na zanimljive biljne ljepotice poput karanfila, runolista, božikovine, ljiljana i nekoliko vrsta orhideja. Važno je imati na umu da se nalazimo usred netaknute prirode i da nakon našeg posjeta sve treba i dalje ostati netaknuto. U četiri dana osjetit ćemo visoko gorje u punom smislu riječi, doživjeti jedne od najljepših alpskih pogleda, znojni zamišljati kupanje u nekom od triglavskih jezera, nekoliko stotina puta poželjeti da ovaj izlet potraje vječno i sakupljati nove uspomene sa svakim novim korakom.

Petak, 22.06.2007.
KartaOkupljanje na Delti i polazak za Ljubljanu i dalje preko Bohinja do mjesta Stara Fužina nadomak Bohinjskog jezera. Od Stare Fužine (546m) krećemo kroz dolinu Voje u kojoj desno od staze prolazimo kraj slapa Mostnice visokog 21 metar i idemo do Vodnikovog doma (1817m). Penjemo se dalje putem koji je mjestimice vrlo zahtjevan na Konjsko sedlo (2020m) i dalje do Triglavskog doma na Kredarici (2515m). Putem s Konjskog sedla prema Kredarici proći ćemo kraj 13 metara duboke Ivačićeve jame na čijem se dnu skriva ledeno jezero. U Domu na Kredarici organizirano je naše prvo noćenje, a prije počinka nikako ne treba propustiti pogled prema sjeverozapadu gdje se uzdižu vrhovi Stenara, Križa, Škrlatice, Oltara i drugih moćnih planina ovog dijela Alpi. S Kredarice je vidljiv i Triglavski ledenjak, najveći ledenjak u Sloveniji koji prekriva sjevernu stijenu Triglava. Pri dnu ledenjaka nalazi se Triglavsko brezno, ledena jama duga čak 285 metara, no bez sigurnog pristupa za planinare.
Ovog nas petka od Stare Fužine do kreveta na Kredarici očekuje ukupno 7 sati planinarenja.

Slika 2Subota, 23.06.2007.
Ustajanje u 6 sati i nakon doručka u 6,30 uspon na Triglav (2864m) preko Malog Triglava (2725m) vrlo zahtjevnom stazom prepunom sajli i klinova. Premda ostavljamo ruksake u Domu na Kredarici, svakako se treba sjetiti ponijeti fotoaparat jer fotografiju na vrhu Slovenije treba ovjekovječiti. Što reći o pogledu s Triglava? Uzdisanje od 360 stupnjeva! Ovdje je moguće je istovremeno mahati planinarima na većini slovenskih vrhova, onima u Austriji i Italiji, ali posebno treba pozdraviti i sve koji se u tom trenutku nalaze na vrhu Učke jer s Triglava se jednostavno vidi sve.Slika 3
Do Doma na Kredarici vratit ćemo se istim putem i nakon odmora krenuti dalje do Doma Planika (2401m) stazom koja je djelomično vrlo zahtjevna.Putem će nas pratiti pogled lijevo na Dolinu krme, Tošč i Draške vrhove, a desno na istočnu triglavsku stijenu.
Od Doma Planika idemo do Tržaške koče na Doliču (2151m) odakle se pruža pogled na Dolinu Zadnjice i zapadni dio Julijskih Alpi s dominantnim Jalovcem koji viri iznad svih ostalih impozantnih vrhova. Nakon odmora, iz Tržaške koče penjemo se na sedlo Dolič (2164m) i preko Hribarice spuštamo kroz slikovitu Dolinu triglavskih jezera. Prvo prolazimo kraj Zelenog jezera dubokog samo dva metra, a dvadesetak minuta kasnije s desne nam se strane pruža pogled na Ledvicu, odnosno Veliko jezero, najveće i najdublje od Triglavskih jezera. Istovremeno, s lijeve strane uzdiže se niz vrhova viših od dvije tisuće metara – Velika i Mala Zelnarica, Kopica te Velika i Mala Tičarica. Prije Slika 4Koče pri Triglavskih jezerih (1685m) proći ćemo i kraj omanjeg jezera Močivec, a minutu hoda od Koče pri Triglavskih jezerih u kojoj noćimo nalazi se prekrasno Dvojno jezero koje svakako, usprkos umoru, treba obići, no kako se nalazimo u Triglavskom nacionalnom parku, kupanje u bistrom i primamljivom jezeru je zabranjeno.
Toga dana predviđeno je ukupno 8,30 sati pješačenja.

Nedjelja 24.06.07.
Ustajanje u 6 sati i nakon doručka penjemo se na Malu Tičaricu (2071m), vrh što se izdiže točno iznad Koče pri Triglavskih jezerih, a potom se stazom spuštamo do Koče na Planini pri Jezeru (1453m). Tu se kratko odmaramo, ostavljamo ruksake i krećemo na Pršivec (1761m), obližnji vrh odakle se pruža jedan od najljepših vidika u Julijskim Alpama. Uz samu stazu pri vrhu Pršiveca nalazi se Majska jama, dok je nedaleko Koče na Planini pri Jezeru Botrova jama. Noćimo u Koči na Planini pri Jezeru.
Od Koče pri Triglavskih jezerih do Koče na Planini pri Jezeru ima ukupno 6 sati hoda.

Ponedjeljak, 25.06.07.
Ustajanje u 6 sati i poslije doručka u Koči na Planini pri Jezeru spuštamo se kroz šumu do Stare Fuľžine.Na povratku kući posjetit ćemo kanjon Vintgara u neposrednoj blizini Bleda.

Slika 5

DALJINAR
Stara Fužina – Vodnikov dom – 5 sati – zahtjevna staza
Vodnikov dom – Kredarica – 2 sata – zahtjevna staza
Kredarica – Triglav – 1 sat – vrlo zahtjevna staza
Kredarica – Dom Planika – 1 sat – zahtjevna i vrlo zahtjevna staza
Dom Planika – Tržaška koča na Doliču – 1,30 sati – zahtjevna staza
Tržaška koča na Doliču – Koča pri Triglavskih jezerih – 3 sata – zahtjevna staza
Koča pri Triglavskih jezerih – Mala Tičarica – 1 sat – vrlo zahtjevna staza
Mala Tičarica - Koča na Planini pri Jezeru – 2,30 sati – zahtjevna staza
Koča na Planini pri Jezeru – Pršivec – 1,15 sati – lagana staza
Koča na Planini pri Jezeru – Stara Fužina – 3 sata – zahtjevna staza

Napomena:
Potrebna je standardna planinarska oprema za visoko gorje u skladu s vremenom, važeća osobna i planinarska iskaznica. Za noćenje se može koristiti vreća za spavanje ili plahta, ali moguće je i u domu unajmiti posteljinu za jednokratnu upotrebu.

Prijevoz: autokaravana*
Polazak: u petak, 22. lipnja u 6 sati na parkiralištu Delta
Povratak: u ponedjeljak, 25. lipnja u večernjim satima na Deltu
Cijena: akontacija 100kn za prijevoz, cijena noćenja po domovima je od 8 do 12 € s važećim planinarskim iskaznicama
Prijave za izlet: sva mjesta već su popunjena
Vodič: Igor Korlević


30.6. - 1.7.2007. (subota - nedjelja) Krišški podi (SLO)
Težina: zahtjevna i vrlo zahtjevna staza
Trajanje: dva dana, mogućnost izbora dužine hoda

Opis puta:
Slika 1Kriški podi naziv je za stjenovitu visoravan koja se uzdiže nad dolinom Trente. Podi se nalaze na visini od preko dvije tisuće metara, a okružuju ih visoki vrhovi alpskih gora – Pihavec, Bovški Gamsovec, Stenar, Križ, Razor i Planja.

Naš planinarski izlet započet ćemo u dolini Trente, u jednoj od najživopisnijih slovenskih dolina gdje ćemo ostaviti automobile i krenuti s visine od oko 700 metara uz Belopotoški slap koritom Belog potoka prema Kriškim podima. Staza nije pretjerano zahtjevna, ali je duga i strma. Prije samog dolaska na visoravan s desne ćemo strane puta naići na vrelo iz kojeg izvire hladna gorska voda pogodna za piće.

Na samom rubu visoravani izgrađen je Pogačnikov dom (2050m) ispred kojeg se pruža jedinstveni pogled na dolinu Trente, te na sve okolne vrhove Julijskih Alpi – od onih što okružuju Triglavska jezera do Krna i Kanina.
Visoravan je ime dobila po križu, prirodnom usjeku kojega je lako opaziti kada iz doma gledamo prema dolini Trente. Pogačnikov dom podignut je 1951. godine i imenovan po Joži Pogačniku po čijoj je ideji i napravljen. Nažalost, Jože nije dočekao njegovo otvaranje. Poginuo je na putu iz doline Trente upravo kada je dolazio na svečanost otvaranja doma.
Kako je podosta udaljen od ostalih planinarskih kuća i domova, Pogačnikov dom ishodište je brojnih visokogorskih tura ne samo prema obližnjim planinama, već i prema udaljenim alpskim vrhovima kao što su Škrlatica (2740m) i Prisojnik (2547m). Spavaonice u ovom domu udobnije su od većine spavaonica u ostalim planinarskim objektima Slovenije, a i palačinke zaslužuju sve pohvale.

Osim po predivnim vrhovima što ih okružuju, Kriški su podi zanimljivi i po jezerima smještenima usred stijena.
Spodnje Kriško jezero je najlakše dostupno. Nalazi se na samo pet minuta hoda od Pogačnikovog doma na visini od 1860 metara, a posebno je zanimljivo zbog brojnih biljnih i životinjskih vrsta koje u njemu žive.
Slika 4Srednje Kriško jezero smjestilo se u stjenovitom bazenu u udolini iza doma, okruženo je travom, a njegovu vodu često koriste ovce.
Treće jezero, Zgornje Kriško jezero na visini od 2154 metara najviše je jezero u Sloveniji, a po mnogima i najljepše. Njegova prosječna dubina je 9,5 metara, a na putu za Križ ili Škrlaticu koji prolazi po stijenama točno iznad jezera, često možemo susresti divokoze i kozoroge koje ovdje mirno pasu rijetku travu i uopće se ne osvrću na planinare, već rado poziraju kao manekeni pred objektivima fotoaparata.

KartaZbog ljepote svih vrhova što okružuju Kriške pode, teško je odabrati na koji prvo krenuti. Tu su Razor, Planja, Križ, Stenar, Bovški Gamsovec i Pihavec, sve od reda julijski ljepotani. Naš je vodič odlučio da svi podjednako zaslužuju našu pažnju, pa ukoliko nas posluže vremenski uvjeti, velika je mogućnost da svih šest vrhova bude pod našim nogama.

Razor je sa samo jednim metrom preko 2600 ušao u elitu Julijskih Alpi. No, unatoč tome, on toj eliti svakako pripada. Jedan je od najvažnijih slovenskih vrhova, moćan, visok, oštar i predivan sa svih strana, okružen velikim dolinama. Poznati istraživač, Julius Kugy nazvao ga je Kraljevstvom julijskih Alpi. Vrh Razora prvi je osvojo Otto Sendtner daleke 1842. godine, a od tada mnogi planinari dolaze u ovaj predio isključivo zbog Razora. Slika 6Iz Pogačnikovog doma staza vodi preko sipara do Sedla Planja, odakle krećemo na vrh Razora. Na putu ćemo naići na manju špilju ispunjenu snijegom i ledom u koju je lako i zanimljivo zaviriti, a nakon koje staza postaje strma, vrlo zahtjevna i mjestimice osigurana sajlama.
Neki kažu da je pogled na Triglav najljepši upravo s ovog vrha. Osim Triglava, pogled obuhvaća i ostale planine, od Prisojnika, Jalovca i Mangarta na zapadu do Škrlatice na sjeveru i svih ostalih ciljeva ovoga našeg izleta.

Slika 7Planja (2453m) je najlakše dostupna upravo nakon uspona na Razor. Od križanja puteva na Sedlu Planja do ovog istoimenog vrha vodi ne pretjerano zahtjevna i osigurana staza. Od sedla krećemo isprva po stijenama, a zatim po travnjaku i za nepunih pola sata stojimo na vrhu Planje.
Točno ispod vrha nalazi se prirodna zanimljivost, Utrujeni Stolp (Umorni stup), velika okomita stijena koja kao da se odmara naslonivši glavu na još veću stijenu Planje, tvoreći prirodni prozor. Uz ostalo, vrh Planje pruža i jedinstven pogled na Razor.

Križ (2410m) je planina bez visokih stijena na koju se, nakon uspona na greben, vrlo jednostavno i lako popeti. Prilikom uspona na greben pruža se predivan pogled i na Zgornje Kriško jezero. Planina je ime dobila po dva ukrštena grebena na čijem se križanju nalazi vrh Križa. S vrha se vide Stenar, Triglav, Bovški Gamsovec i Pihavec, Planja i Razor, Prisojnik, Dolkova špica i Škrlatica.

Slika 9Stenar (2501m) je smješten točno nasuprot impozantne sjeverne stijene Triglava i nudi ponešto za svakog planinara. Nakon što se s Križa spustimo do Stenarskih vratca (2295m) krećemo uzbrdo do vrha. Specifičnost Stenara je pogled s vrha, ali ne zbog vrhova iznad Kriških poda jer oni se vide i s ostalih planina što ćemo ih posjetiti na našem izletu. Njegova specifičnost je s druge strane gdje se prostire sjeverna stijena Triglava, najveća stijena u Sloveniji, široka čak tri, a visoka preko jednog kilometra.

Bovški Gamsovec (2392m) najbliži je susjed Triglavu od kojega ga dijeli prijevoj Luknja. To je lako dostupna planina, premda je put iz kriške visoravni od križanja na Dovškim vratima do vrha osiguran sajlama i klinovima, a uspon na nju nikako ne treba podcjenjivati. Preko ovog vrha staza od Kriških poda vodi prema prijevoju Luknja i dalje prema dolini Vrata, Tržaškoj koči i Triglavu, a s njega se vide svi ostali vrhovi što okružuju Kriške pode te Kriška jezera.
Slika 11Pihavec (2419m) je vrh najbliži Pogačnikovom domu. Sa svoje južne strane travnati obronci ove planine strmo se preko Malog Pihavca (2185m) obrušavaju u dolinu Zadnjice, sjeveroistočna strana spojena je neprohodnim grebenom s Bovškim Gamsovcem, dok se strma sjeverozapadna padina uzdiže samo 300 metara iznad Kriških poda.
Do vrha Pihavca popest ćemo se jedinim markiranim putem koji je djelomično osiguran sajlama. Pogled s vrha je odličan jer je Pihavec smješten usred najviših vrhova Julijskih Alpi.

DALJINAR
Dolina Trente – Pogačnikov dom – 4 sata - zahtjevna staza
Pogačnikov dom – Razor – 2 sata - vrlo zahtjevna staza
Razor – Planja – 1 sat – vrlo zahtjevna staza
Planja – Pogačnikov dom – 1,30 sati – vrlo zahtjevna staza
Pogačnikov dom – Križ – 1,30 sati – zahtjevna staza
Križ – Stenar – 1,30 sati – zahtjevna staza
Stenar – Bovški Gamsovec – 2 sata – zahtjevna i vrlo zahtjevna staza
Bovški Gamsovec - Pogačnikov dom – 1 sat – zahtjevna staza
Pogačnikov dom – Pihavec – 1,30 sati – vrlo zahtjevna staza
Pihavec – Pogačnikov dom – 1,15 sati – vrlo zahtjevna staza
Pogačnikov dom – dolina Trente – 3,30 sati - zahtjevna staza

Napomena: Premda su svi vrhovi koji okružuju Kriške pode pravi planinarski izazovi, zbog zahtjevnosti staza predviđeno je da se na pojedine vrhove penjemo ovisno o mogućnostima pojedinaca, pa će svatko za sebe moći izabrati vrhove koje želi obići, dok će grupa koja ostane u Pogačnikovom domu vrijeme provesti u obilasku Kriških jezera, što je također vrijedno vidjeti.

Prijevoz: autokaravana*
Polazak: u subotu u 6 ujutro s parkirališta Delta
Povratak: u nedjelju u večernjim satima na Deltu
Cijena: akontacija 110 kn
Prijave za izlet: u tajništvu Društva
Vodič: Fehim Buševac i Danijel Sorola (091 674 37 89)


6.7. – 15.7.2007. CRNA GORA: Durmitor - Tara -– Kanjon Mrtvice - Lovćen -– Kotor - Orjen - Dubrovnik
Trajanje: 9 dana

Slika 1Opis:
U devet dana obići ćemo najljepše vrhove Durmitora - Bobotov kuk, Savin kuk, planine Međed i Babin zub, spustiti se niz Taru na splavi, posjetiti Nacionalni park Lovćen i najljepši hrvatski grad Dubrovnik.

Smještaj: organiziran u hotelima u Ž®abljaku, Kolaššinu i Kotoru.

 

ITINERAR PLANINARSKOG IZLETA:

1. dan – 06.07.2007. (petak)
Polazak iz Rijeke u 20,00 sati s Delte preko Metkovića, Trebinja i Nikšića do Žabljaka, s usputnim zaustavljanjima i prelaskom crnogorske granice u ranim jutarnjim satima. Vožnja je duga oko 800 kilometara.

2. dan – 07.07.2007. (subota)
Dolazak u Žabljak (1450m) u jutarnjim satima i smještaj u hotelu Planika, a zatim polazak na planinarenje:
- grupa A: uspon na Savin kuk:  Crno jezero (1416m) – Mioč poljana (1569m) – Demeci – Korita – Savina voda (2212m) – Savin kuk (2313m) – Crno jezero (1416m). Srednje naporna tura, oko 10 sati hoda.
- grupa B: kružna pješačka staza oko Crnog jezera. Lagana staza, oko 2 sata hoda.

3. dan – 08.07.2007. (nedjelja)
- grupa A: uspon na Bobotov kuk: Žabljak (1450m) – Sedlo (1907m) – Bobotov kuk (2523m) – Ledena pećina – Crno jezero  (1416m) – Žabljak (1450m). Cjelodnevna zahtjevna tura, oko 10 sati hoda.
- grupa B: šetnja Komarskim krajem, oko 3 sata hoda.

4. dan – 9.7.2007. (ponedjeljak)
- grupa A: jednodnevni rafting na Tari s ručkom. Splavište – Žigića luke: 4 sata.
- grupa B: šetnja oko Bornog jezera, oko 2 sata hoda.

5. dan – 10.7.2007. (utorak)
- grupa A: uspon na Veliki Međed: Crno jezero (1416m) – Mioč poljana (1569m) – Struga – Mali Međed (2223m) – Veliki Međed (2287m) – Katun Lokvice – Žabljak (1450m). Cjelodnevna zahtjevna tura, oko 7 sati hoda.
- grupa B: šetnja do jezera Zminje, oko 3 sata hoda.

6. dan – 11.7.2007. (srijeda)
Odlazak iz Žabljaka prema Đurđevića Tari i Mojkovcu do sela Međurečje gdje počinje jedan od najljepših kanjona – Mrtvica. Cjelodnevno planinarenje i šetnja po kanjonu, a predvečer povratak u Kolašin (954m). Navečer odlazak na zajedničku večeru s nacionalnim jelima Crne Gore (cicvar i kačamak), a nakon večere odlazak u hotel na počinak.
Vožnja iz Žabljaka do kanjona Mrtvice i povratak do Kolašina oko 170 kilometara.

7. dan – 12.7.2007. (četvrtak)
Odlazak iz Kolašina prema Nacionalnom parku Biogradska gora. Posjet i kraći obilazak Biogradskog jezera koje se smjestilo u srcu prašume. Nastavak puta prema Podgorici – Cetinju i kraće razgledavanje Cetinja, a zatim nastavak puta (17 kilometara) prema Nacionalnom parku Lovćen. Pješačenje od parkirališta po 461 stepenici do vrha Lovćena (Jezerski vrh, 1657m) gdje se nalazi Njegošev mauzolej, rad najvećeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Nakon toga nastavak putovanja do Kotora (0m), dolazak u hostel i noćenje.
Vožnja iz Kolašina do Kotora oko 200 kilometara.

8. dan – 13.7.2007. (petak)
Razgledavanje Kotora i njegove kulturne baštine. Zadržavanje u Bokakotorskom zaljevu i odlazak do Kruševice, odakle pješačimo do sela Vrbanja (1000m) gdje se nalazi dom Planinarskog društva Dubrovnik. Osiguran je prijevoz ruksaka i ostalih stvari kamionom. Smještaj u planinarskom domu i noćenje.

9. dan – 14.7.2007. (subota)
Odlazak iz planinarskog doma Vrbanja, napuštanje Crne Gore i vožnja do Konavla.
- grupa A: uspon na Snježnicu (1234m)
- grupa B: razgledavanje Dubrovnika
Odlazak iz Dubrovnika prema Rijeci u večernjim satima (između 20 i 22 sata)

10. dan – 15.7.2007. (nedjelja)
Nakon noćne vožnje duge oko 600 kilometara s povremenim zaustavljanjima, dolazak u Rijeku u jutarnjim satima.

 

Bobotov kuk (2523m) najviši je vrh planine Durmitor i Crne Gore. Nalazi se u Nacionalnom parku Durmitor koji je od 1980. godine zbog svojih iznimnih prirodnih ljepota pod zaštitom UNESCOa. Uspon na ovaj vrh nije samo trofej planinarskog poduhvata, već i impresivno saznanje i doživljaj raznolikosti planinskog reljefa. Ovo naročito važi za uspon sa sjeverne strane, od grada Žabljaka. Već u podnožju, prolazi se kroz prašumsku zonu usred koje se nalazi Crno jezero. Nakon uspona, strmom stranom i neravnim dnom moćnog ledničkog toka, stiže se u katun Lokvice, odakle se, preko Biljegovog dola i ledničkog cirka Valoviti do, vidi divovski lednički cirk Škrku, dubine 800 metara. Za nekih dvadeset minuta hoda, stiže se na sam vrh. Vidik sa Bobotovog kuka je nezaboravan i obuhvaća široko područje od nekoliko stotina kilometara – od planine Rudnik na sjeveru do Orjena i Jadranskog mora na jugu, od Kopaonika na istoku do Čvrsnice na zapadu. Osobito upečatljiv utisak ostavljaju planinski lanci crnogorskih planina, ispresijecani riječnim dolinama i živopisnim kanjonima. Pogled na masiv Durmitora otkriva svu ljepotu nastanka ove planine, a poseban doživljaj predstavlja pogled na Škrčku uvalu i dva prekrasna jezera smještena u njoj, zatim nevjerovatne figure Šarenih pasova, neobični izgled grebena Zubci i panoramu Valovitog dola, preko koga se vidi Crno jezero i Jezerska povrč. Opisani jednodnevni izlet je nezaboravan, a sam uspon traje oko pet i pol sati.
Slika 2Pripremajući se za boravak na Durmitoru, moramo voditi računa da je to planinski kraj ekstremnih klimatskih uvjeta, neovisno o godišnjem dobu. Neophodna je i odgovarajuća oprema za planinarske izlete i pohode, bez koje se nikada ne odlazi na Durmitor.

Grad Žabljak se nalazi na sjeverozapadu Crne Gore, u srcu Durmitorskog područja, na visini od 1450 metara i predstavlja najviše urbano naselje na Balkanu. Smješteno je u podnožju Durmitora i okruženo s 23 planinska vrha od preko 2200 metara, s 18 planinskih jezera i kanjonom rijeke Tare, najdubljim kanjonom u Europi. Danas u Žabljaku i okolini živi preko 4500 stanovnika.

Kanjon Tare, kao jedinstvena pojava po svojoj dubini od tisuću, a mjestimično i 1300 metara, svrstava se odmah iza Velikog kanjona rijeke Colorado u Sjedinjenim Američkim Državama. Tara, koja na svom kraju čini sastavnicu Drine, ima tok dug 150 kilometra i najduža je crnogorska rijeka. Na dijelu toka kroz Nacionalni park Durmitor, rijeka ima prosječan pad od 3,6 m/km, uslijed čega postoje brojni vodopadi - bukovi i brzaci. Od mnoštva osobnosti Tare posebno mjesto zauzima njenih preko 40 bukova. Huk nekih većih bukova čuje se i na samim rubovima kanjona. Slika 3Zbog kvalitete svoje vode i jedinstvenog eko-sistema, Tara je 1977. godine uvrštena u program “Čovjek i biosfera“ i upisana u ekološki rezervat biosfere Svijeta, čime je zaštićena međunarodnom konvencijom.
Jedino se raftingom može otkriti anatomija kanjona i njegov cjelokupni rukopis. Samo tako može se vidjeti čar i draž ovog izobilja. Splavarenje svemu tome daje novu dimenziju intimnog druženja sa izvornom prirodom. Svaki novi kilometer, ponekad i metar, na toj stazi, druga je nijansa, drugi prizor i drugi izazov. Po stupnju atraktivnosti za rafting, Tara je dobila ocjenu 4 čime se približila najatraktivnim svjetskim rijekama po čemu pripada rangu vrhunskih svjetskih rafting rijeka.

Grad Kolašin (954m) sa svojih šest tisuća stanovnika pripada sjevernom i središnjem području Crne Gore. To podrucje se prostire u gornjim i srednjim tokovima rijeka Tare i Morače, a okružen je planinskim grebenima i vrhovima planina. Posebno mjesto među prirodnim ljepotama ovog kraja zauzimaju pejzaži kanjona planinskih rijeka Tare, Morače i Mrtvice te planinska jezera na Bjelasici i Trebijesu.

Slika 4Međed (2287m)
Dok je Crno jezero postalo šetalište i kupalište za sve brojnije turiste, njegov gorostasni susjed, nesebično podarivši blistavom jezerskom ogledalu svoj tamno zeleni lik, na radost obožavalaca prirode ostao je “djevičanski” čist. Za one planinare, koji nemaju planinarskog iskustva kretanja po srednje visokim planinama, ova tura na Međed je najeksponiranija i na mnogim mjestima zahtijeva veliku pažnju pri kretanju. Od grada Žabljaka (1450m) staza vodi preko  Inđinih dolova (1750m), Klještine,  Malog Međeda (2223m) na Grebenski prijelaz do Velikog Međeda (2287m). Trajanje ture je oko četiri sata.

Uz Međed, Savin kuk (2313m) je posjetiocima Durmitora najpoznatiji vrh. Staza do samom vrha napravljena je još početkom dvadesetog stoljeća za izlazak crnogorskog suverena Kralja Nikole prvog. Osim toga, ovaj vrh je privlačan i zbog legende o Savinoj vodi, za koju se tvrdi da je lijekovita. Uspon do vrha traje tri sata, a put se od Crnog jezera (1416 m) penje na Točak (1540 m) i zatim prelazi Mioč Poljanu (1569 m) i Savinu vodu (2212 m ) te dolazi do Savinog kuka.

Babin Zub (2013m) je središte jednog kamenog labirinta karakterističnih vrhova. Penjanje na vrh je poseban doživljaj koji najbolje opisuje činjenica da se rijetki posjetioci ovdje upisuju u planinarsku upisnu knjigu na vrhu.

Slika 5Nacionalni park Lovćen obuhvaća središnji i najviši dio lovćenskog masiva, a nacionalnim parkom proglašen je 1952 godine. Smješten u jugozapadnom dijelu Crne Gore, uzdiže se iz jadranskog bazena, zatvarajući tako duge i vijugave bokeljske zaljeve i praveći zaleđe drevnom pomorskom gradu Kotoru. Glavni motiv posjete i atrakciju ovog područja predstavlja Njegošev mauzolej na Jezerskom vrhu (1657m). Životno djelo hrvatskog kipara Ivana Meštrovića je splet arhitektonskih i umjetničkih ostvarenja, na čijem ulazu stoje karijatide - dva stilizirana crnogorska ženska lika, koja simbolično čuvaju kriptu i ispred nje Njegoševu granitnu figuru, tešku 28 tona. S ovog vrha može se vidjeti čitavo okruženje, Cetinje, Skadarsko jezero i Bokokotorski zaljev. Ovo je i jedan od najljepših vidikovaca u Crnoj Gori.

Slika 6U podnožju Lovćena, na dnu najljepšeg zaljeva Mediterana i jednog od najljepših na svijetu, smješten je Kotor, grad bogate kulturne tradicije i jedna od najbolje sačuvanih srednjovjekovnih urbanih cjelina ovog dijela Mediterana. Kotor je smješten na samom vrhu Bokokotorskog zaljeva. Kotorski su bedemi jedan od glavnih motiva i razloga za upis ovog grada i njegovog kulturno-povijesnog područja na Listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO, 1979. godine. Boka Kotorska kao jedini fjord na Mediteranu, u lipnju 2000. godine uvrštena je na popis 25 najljepših fjordova na svijetu.

Slika 7Dubrovnik sa svojih 55 tisuća stanovnika najljepši je hrvatski grad i, zbog svojih brojnih kulturno-povjesnih spomenika, jedini grad u državi uvršten u Listu svjetske baštine UNESCOa. Nalazi se na samom jugu Hrvatske i okružen je grupom otoka i otočića poznatih pod imenom Elafiti. Sam grad teško je ukratko opisati. Njegovu priču različito pričaju stari i mladi, turisti i slučajni prolaznici, sportaši, pjesnici i brodograditelji, ali sva njihova iskustva svode se pod zajednički naslov – Grad iz snova koji se mora posjetiti barem jednom u životu.

Prijevoz: autobus
Polazak: u petak, 06. srpnja 2007. u 20 sati s Delte iz Rijeke
Povratak: u nedjelju, 15. srpnja 2007. u jutarnjim satima na Deltu
Cijena: 1700 kuna (u cijenu je uključen prijevoz modernim turističkim autobusom, smještaj u hotelima na bazi osam polupansiona, sve boravišne takse, stručno vodstvo tijekom putovanja i lokalni planinarski vodiči).
Prijave za izlet: u prostorijama PD Kamenjak utorkom i petkom od 19 do 21 sat, zaključno sa 4. svibnjem 2007. godine. Uplate se vrše u tri rate – kod prijave 500 kuna i svaki mjesec 500 kuna, a do polaska razlika do ukupnog iznosa. Prednost upisa imaju članovi Društva.
Info: u prostorijama Društva ili putem E-maila
Vodič: Igor Korlević


7.7. - 8.7.2007. (subota i nedjelja) Kalška gora (SLO)
Težina: zahtjevna staza
Trajanje: dva dana, ukupno oko 14 sati hoda
Opis puta:
1Početak i kraj ovog izleta nalaze se u dolini Kokre, hladne rijeke koja izvire kraj mjesta Jezersko, u srcu Kamniško-savinjskih Alpi. Nakon parkiranja automobila u selu Spodnja Kokra (538m) i kratkog odmora od duge vožnje, iz doline rijeke Kokre krećemo kroz Suhi dol prema istoku, stazom koja nas kroz šumu vodi uzbrdo preko Suhadolnika prema našem prenoćištu. Putem ćemo proći kraj stare Frischaufove planinarske kuće, a pred kraj uspona prolazimo kraj prirodnog spomenika Pasja glava i izlazimo iz šume na samo stotinjak metara od Cojzove koče (1974m). Ovaj planinarski objekt sagrađen je na Kokrskom sedlu između Grinotvca i kalškog grebena, dok je s dvije strane okružena dolinama – Kokra s jedne strane i Kamniška Bistrica s druge.
2S Kokrskog sedla krećemo prema Grintovcu (2558m), najvišem vrhu Kamniško-savinjskih Alpi. Staza je strma, obrasla travom između oštrog kamenja, uspon podosta naporan, ali pogled se svakim metrom uspona sve više širi i daje nam snage za nastavak puta. Zanimljivost ove planine je sastav njezinih stijena. Naime, uz ostale minerale stijene Grintovca sadrže i neobičo mnogo željeza, što privlači gromove koji su ovdje česta pojava, a za sobom ostavljaju crne točke na mjestu udara. S vrha Grintovca vidi se cijela Ljubljanska kotlina i Kalška gora, ali najljepši dio panorame svakako je sjeverna strana – Jezerska dolina okružena Jezerskom Kočnom (2540m) i Skutom (2532m). Za razliku od napornog uspona, silazak s Grintovca do Cojzove koče je vrlo lagan. Prije počinka lijepo je sjesti na klupice ispred doma i u tišini uživati u pogledu na okolne alpske ljepote uz zalazak sunca.
Nakon prespavane noći i doručka krećemo na naš najviši cilj. Južno od Cojzove koče najprije odlazimo kratkom, laganom i položenom stazom prema stijenama, a zatim po osiguranom putu stijenama do travnatog vrha Kalške gore (2047m). Premda bi se po imenu to lako dalo zaključiti, ovo ipak nije najviši vrh ove planine. Da bi došli do njene najviše točke, od Kalške gore krenut ćemo stjenovitim putem dalje na jug i za sat i pol stići na 3Kalški greben, 2224 metra nad morem. Lako je moguće da putem s ove sjeverne strane naiđemo i na ostatke snijega koji mjestimice može biti dubok i nekoliko metara. S vrha Kalškog grebena pogledom prema sjeveru obuhvatit ćemo Grintovec, Kočnu, Skutu i ostale vrhove ovog dijela Alpi, kao i Storžić sa zapadne strane, dok će vidik prema jugu najvjerojatnije sezati samo do Ljubljane iznad koje obično stoji sloj izmaglice i sprječava da vidimo dalje.
Od Kalškog grebena slijedi lakši dio izleta. Stjenovitom stazom spuštamo se do Vrha Korena (1999m), a zatim prolazimo preko Mokrice (1853m) i Košutne (1974m). Oba vrha obrasla su travom i niskim raslinjem i nude nam lijepe poglede, no ne tako lijepe kao Kalški greben.
4Put nas dalje vodi na Krvavec (1853m). Osim kao skijališko središte, Krvavec je zbog mira i tišine poznat i kao planinarski cilj koji često obilaze pojedinci u potrazi za odmorom od svakodnevnog života te kao ishodište planinara na njihovom putu prema višim, sjevernijim vrhovima Kamniško-savinjskih Alpi. Od Doma na Krvavcu (1684m) spustit ćemo se do dvjesto metara nižeg Doma na Gospincu i zatim krenuti natrag u dolinu rijeke Kokre.

 

DALJINAR
Spodnja Kokra – Suhadolnik – 5km
Suhadolnik – Cojzova koča – 3 sata – zahtjevna staza
Cojzova koča – Grintovec – 2 sata – zahtjevna staza
Grintovec – Cojzova koča – 1,30 sati – lagana staza
Cojzova koča – Kalška gora – 45 min – vrlo zahtjevna staza
Kalška gora – Kalšli greben – 1,30 sati – vrlo zahtjevna staza
Kalški greben – Vrh Korena – 1 sat – zahtjevna staza
Vrh Korena – Mokrica – 30 minuta – lagana staza
Mokrica – Košutna – 1 sat – lagana staza
Košutna – Krvavec – 1,30 sati – lagana staza
Krvavec – Spodnja Kokra – 2,30 sata – lagana staza

 

Prijevoz: autokaravana*
Polazak: s parkirališta Delta u 5,30 sati
Povratak: u večernjim satima na Deltu
Cijena: prijevoz + noćenje
Prijave za izlet: do 3. srpnja u prostorijama društva
Vodič: Sergej Stipaničev 098 49 62 59


15.7.2007. (nedjelja) 6 zaviľžanskih vrhova
Težina: srednje teška staza
Trajanje:

Opis puta:
Jedan od najljepših, najdojmljivijih i najizazovnijih planinarskih ciljeva u Hrvatskoj svakako je Velebit. Osim što je najveća, to je i najduža planina Dinarskoga sustava, a u svojih 145 kilometara dužine obuhvaća predio između Dalmacije, Like i Primorja. 11Cijeli je Velebit 1979. godine proglašen parkom prirode, a danas na tom području postoje i dva nacionalna parka – Paklenica, zaštićena 1949. godina i nacionalni park Sjeverni Velebit, zakonom zaštićen prije osam godina. Tu su i strogi rezervati prirode – Hajdučki i Rožanski kukovi, a još nekoliko šumskih dijelova planine imaju status rezervata prirode.
Cijela planina podijeljena je u četiri dijela – sjeverni Velebit, dug 30 kilometara, srednji Velebit, dug 25 kilometara te južni i jugoistočni Velebit dužina zajedno iznosi 90 kilometara.
Istraživanje Velebita počelo je prije više od 150 godina, no do danas mnogi njegovi dijelovi ostali su potpuno neistraženi.

Ishodište većine planinara, speleologa, znanstvenika, istraživača i ostalih posjetitelja sjevernog Velebita, pa tako i naše grupe na ovom izletu, je Planinarski dom na Zavižanu (1594m), planinarski objekt na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj. Meteo stanica ZavizanIzgrađen je na temeljima u ratu srušene Krajačeve kuće i otvoren 1953. godine. Iste je godine ovdje osnovana i meteorološka stanica koja i danas postoji u ograđenom prostoru pored doma, a iz koje se svakodnevno šalju meteorološki podaci Državnom hidrometeorološkom zavodu. Dom je smješten na na samom rubu šumovitog kamenjara južne padine vrha Vučjak.

U okolici Planinarskog doma Zavižan na Sjevernom Velebitu nalazi se pet zanimljivih vrhova – Mali Rajinac, Pivčevac, Veliki Zavižan, Balinovac i Vučjak. Osim obilaska svih pet vrhova, naš je cilj na ovome izletu uživati u jedinstvenoj prirodi naše najveće planine kroz čiji će nas dio provesti vodič Sergej Stipaničev, jedan od najboljih poznavaoca ove po mnogima najljepše hrvatske planine.

Mali Rajinac (1699m) je najviši vrh sjevernog Velebita, za nekoliko metara viši čak i od Velikog Rajinca. Do vrha krećemo od Doma na Zavižanu, spuštajući se kratko do bijele zavižanske ceste, a zatim uspinjući se kroz bukovu šumu i preko nekoliko livada obraslih cvijećem. S Malog Rajinca vidik, osim na okolne velebitske vrhove koje ćemo obići, seže čak do udaljenih planina kao što su Klek (udaljen 58 kilometara zračne linije), Bjelolasica (60km), Risnjak (80km), Slovenski Snežnik (110km), Sljeme (140km), a za lijepog vremena vidi se i Triglav (190km).

3Zavižanski Pivčevac (1676m) ili samo Pivčevac ime je dobio po tetrijebu – pivac. Uspon na njega je lagan, a staza vodi kroz šumu. Nakon silaska s Malog Rajinca, vrh Pivčevca udaljen je samo pola sata. Sa ovog stjenovitog vrha vidi se cijeli Sjeverni Velebit, kraška visoravan Jezera, kao i Rožanski i Hajdučki kukovi.

S Pivčevca se stazom vraćamo natrag do makadamske ceste, odakle krećemo na drugu stranu, na Veliki Zavižan (1676m). Put od zavižanske ceste vodi preko strme livade u šumu, a zatim ponovno preko livade i Medvjeđe doline kroz klekovinu na vrh s kojega se pruža lijep pogled na more i otoke Krk, Rab, Goli, Prvić i Grgur.KotrljanPrema riječima mnogih planinara, Veliki Zavižan jedan je od najljepših vidikovaca na cijelome Velebitu, a utiske o ovom vrhu zasigurno će upotpuniti stanište kraškog runolista, strogo zaštićene vrste koja je prije desetak godina prekrivala mnogo veće područje dok je danas ovo stanište vrlo prorijeđeno.

S Velikog Zavižana krećemo na Balinovac (1601m). Markirana staza najprije se spušta prema Modrić dolcu, a zatim kroz šumu izbija na stijene pri vrhu. Stjenoviti vrh odličan je vidikovac. Ispod njega smješten je Velebitski botanički vrt (1490m), osnovan 1966. godine u kojem raste oko 600 autohtonih biljaka i nekoliko desetaka biljaka donešenih s drugih dijelova Velebita od ukupno oko 2700 biljnih vrsta koliko su botaničari dosad nabrojali na cijeloj planini.

VucjakVrh Vučjak (1644m) nalazi se na samo desetak minuta hoda od Doma na Zavižanu. Na vrhu je postavljena kućica Radio kluba Rijeka, a sa stijene na vrhu vidi se more i ostali vrhovi sjevernog Velebita.

Poskok! Što se ove, ne pretjerano omiljene životinje tiče, treba dodati kako su od 1. siječnja ove godine, zbog usklađivanja hrvatskog sa zakonodavstvom Europske unije, poskok i riđovka postale zaštićene vrste, čime su njihovo ubijanje i izlov strogo zabranjeni.

DALJINAR
Dom na Zavižanu – Mali Rajinac – 2 sata – lagana staza
Mali Rajinac – Pivčevac – 1 sat - lagana staza
Pivčevac – Veliki Zavižan – 1,30 sati – srednje teška staza
Veliki Zavižan – Balinovac – 45 minuta – lagana staza
Balinovac – Dom na Zavižanu – 1 sat – lagana staza
Dom na Zavižanu – Vučjak – 10 minuta – lagana staza

 

Prijevoz: autokaravana*
Polazak: u 6 sati s parkirališta Delta
Povratak: oko 21 sat
Cijena: oko 200kn po autu + ulaznica u NP Sjeverni Velebit (20 kn uz planinarsku iskaznicu)
Prijave za izlet: do 10. srpnja u prostorijama društva
Vodič: Sergej Stipaničev 098 496 259


20.7. - 22.7.2007. (petak - nedjelja) Jalovec - Prisojnik (SLO)
Težina: vrlo zahtjevna staza
Trajanje: tri dana, ukupno oko 24 sata hoda

Opis puta:
Jalovec i Prisojnik definitivno pripadaju prvoj ligi Julijskih Alpi i slovenskih gora uopće. Svaka od ove dvije impozantne planine zadivljuje svojom veličinom, visinom i prostranošću. Uspon na obje je dug i vrlo zahtjevan, ali sav napor i trud višestruko se isplati jer stajati na njihovim vrhovima neopisiv je doživljaj. Ovo su planine koje svakog posjetitelja omamljuju pretvarajući ga u doživotnog planinara i zaljubljenika u alpske visine.

Zbog brojnih mogućnosti za planinarenje i višše staza kojima možemo krenuti prema vrhovima, našš će vodič Fehim Buševac s obzirom na vremenske uvjete i "prolazno vrijeme" našše grupe odabrati varijantu koja će nam, u svakom slučaju, ponuditi nova planinarska iskustva, prekrasne vidike i dožľivljaje koji se pamte.

Automobilima ćemo u petak iz Rijeke preko Postojne, Nove Gorice i Boveca stići na prijevoj Vrššič, oko 220 kilometara od Rijeke. Na vrhu prijevoja postoji parking, pa ćemo vozila na par dana napustiti i poći na spavanje u jedan od tri doma na Vršššiču. Drugi je dan namijenjen usponu na Prisojnik i povratku do Vršiča, dok ćemo treći dan iskoristiti za osvajanje Jalovca, a ukoliko se osjetimo dovoljno sposobnima, pod našim nogama naći će se i Mojstrovka (2366m).

Vrššič (1611m) je prijevoj koji razdvaja Sloveniju na dva dijela. S jedna strane je Kranjska gora, dok je na drugoj Bovec i doline koje ga okruľžuju. Zimi je ovaj prijevoj neprohodan zbog snijega i da bi se iz Boveca došlo do Kranjske gore treba obići pola države. Cestu koja prolazi Vršičem izgradile su tisuće zatvorenika među kojima je bilo najviše Rusa, tijekom Prvog svjetskog rata. Godine 1917. velika je lavina usmrtila nekoliko stotina zatvorenika, u čije je sjećanje ovdje postavljena Ruska kapelica.
PrisojnikIznad prijevoja izgrađena su tri planinarska doma – Tičarjev dom (1618m), Pošarski dom (1688m) i Erjavčeva koča (1525m). Vršič je zbog dostupnosti cestovnim putem često ishodište mnogobrojnih planinara i alpinista prema svim visokim planinama koje ga okružuju: od Mojstrovke i Jalovca do Prisojnika i Razora.

Prisojnik (2547 m) ili Prisank je planina do čijeg vrha vodi nekoliko markiranih staza od kojih je najlakša ona južna sa Vršiča. Na našem izletu ipak nećemo poći tom stazom već onom zahtjevnijom, zvanom Hanzova pot (Hanzov put) koja vodi kroz Prednje okno, veliki prirodni otvor u zapadnoj stijeni planine. Osim Prednjeg, Prisojnik ima još jedno "oko" - Zadnje okno, koje se nalazi istočno od najvišeg vrha, na višoj je nadmorskoj visini od Prednjeg, ali je skriveno od pogleda zbog okomitih stijena što ga okružuju. 1Cijela planina ima nekoliko vrhova: Kraj Sten (2311m) je vrh najbliže Vršiču, dok se na istočnom grebenu izdižu Zvoniki (2430m) i Zadnji Prisojnik (2392m) kojima je masiv Prisojnika spojen s Razorom (2601m). Ova planina ne plijeni pažnju visinom, ali svojom prostranošću i masivnošću svakom posjetitelju nudi veliki izazov.
Naš put na Prisojnik počinje na Vrššiču odakle krećemo stazom po pijesku kroz niske borove. Nakon desetak minuta hoda, put ide kratko nizbrdo da bi se zatim priljubio uz stijene kojima ćemo se uskoro penjati nogama i rukama. Nakon prvog uspona pred očima nam izvire prirodno čudo zvano Ajdovška deklica – lice djevojke koje je priroda uklesala u nedostupne stijene. Uskoro stiženo i do prvih osiguranja, sajli i klinova bez čije bi pomoći uspon ovom stranom Prisojnika bio nemoguć, a koje planinarenju daju jedan potpuno novi smisao. Poslije prolaska kroz vrlo usku i strmu guduru između dvije stijene koja je posebno iskušenje za planinare s većim ruksacima dolazimo do male zaravni ispod koje stoji Hudicev Steber (Đavolji stup). Otprilike na tom mjestu prije nekoliko godina poginulo je šest planinara kada se jednog sunčanog dana u mjesecu lipnju na njih obrušila lavina. Nakon podosta truda i vještine stižemo do podnožja Prednjeg okna kroz koje prolazimo po okomitoj stijeni. 22Na dijelu puta kroz okno vrlo često u ljetnim mjesecima ima ostatka snijega od prošle zime, što dodatno otežava već dovoljno naporan uspon. Od vrha okna put postaje puno lakši jer već smo na visini od oko 2350 metara. Staza s lijepim pogledima ide po samom grebenu do završnog uspona koji nas po stijenama vodi do samog vrha ovog slovenskog gorostasa. Pogled s Prisojnika ne treba posebno opisivati, jer nakon ovog napornog uspona svi doživljaji na vrhu puno su jači i veći od običnog opisa vidika.

JalovecJalovec (2645 m) je sedmi najviši vrh Slovenije, a pripada grupi ˝teških vrhova˝ Julijskih Alpi. Njegova slika nalazi se u svakoj knjizi o slovenskim planinama. Smješten je među dolinama Tamar, Loška Koritnica i Trenta, dok su njegovi prvi visoki susjedi Mangrt na zapadu, Travnik i Mojstrovka na istoku te Ponce na sjevernoj strani.Zbog svoje privlačnosti spada među najposjećenije vrhove slovenskih planina, ali ovaj cilj nikako nije namjenjen neiskusnim planinarima bez iskustva.
3Na vrhu Jalovca prvi je još 1875. godine stajao dr. Julius Kugy sa svojim slovenskim vodičima Črnuta i Strgulc. Zbog svojih zasluga, Kugy je dobio i svoj spomenik sa svojim likom u dolini Trente, okrenut upravo prema Jalovcu. Točno 132 godine nakon Kugyja, na vrh ove impozantne planine stići će i planinari PD Kamenjak.
Naš put na Jalovec počinjemo sa Vršiča, koji je udaljen 7 sati hoda od vrha. Premda je duga, staza prolazi netaknutim dijelovima Alpi od kojih zastaje dah. Unatoč zahtjevnosti, putem ćemo poželjeti da se uspon potraje vječno. 4Zbog svoje visine, šiljasti vrha Jalovca mjesto je potpune tišine kakva se rijetko doživljava čak i na Triglavu, mjesto za duhovni odmor i prikupljanje energije za nastavak puta i povratak u svakodnevni život. Južnim grebenom spustit ćemo se strmom i stjenovitom stazom do još jednog jedinstvenog mjesta Julijskih Alpi – Zavetišča pod Špičkom.

Planinarska kuća Zavetišče pod Špičkom (2064 m) ime je dobila po stijeni Špička koja oštro izlazi iz zemlje točno iza kuće. Preuredivši talijansku osmatračnicu, planinari iz Jesenica otvorili su prvo zavetišče 1950. godine, no zbog svoje važnosti na putu prema Jalovcu, taj je skromni objekt srušen i na njegovom je mjestu 1983. godina podignuta potpuno opremljena planinarska kuća. S klupica ispred doma pruža se jedan od najljepših pogleda na slovenske planine. Uz Triglav, iznad doline Zgornje Trente vide se Prisojnik, Razor, Planja i Pihavec, prema jugoistoku stoje Trentski i Ušji Pelc, dok se na zapadu, tik kraj zavetišča uzdižu mali Ozebnik i Vrh Zelenic. Sa sjeverne strane Veliki Ozebnik zaklanja pogled na Jalovec.
Od Zavetišča pod Špičkom staza nas vodi u duboku šumu u kojoj ostajemo hodajući nizbrdo sve do Doline Zadnje Trente.

Koča pri izviru Soče (886m) stoji na početku Zadnje Trente, slikovite doline među oštrim alpskim vrhovima. Kao i Zavetišče pod Špičkom, i ova planinarska kuća ima dugu povijest, od talijanskog vojnog objekta do današnjeg planinarsko-turističkog zdanja kojeg svake godine obiđu stotine posjetitelja. Desetak minuta hoda od kuće po stazi osiguranoj sajlama i klinovima izvire Soča, rijeka duga 136 kilometra koja se od svog izvora naglo spušta do ušća u Jadransko more u Tršćanskom zaljevu. Izvire iz duboke kraške jame, a malo nakon toga nalazi se 15 metara visok slap. 5Zanimljivost ove slovenske rijeke, jedne od najljepših u Europi, je njezina modro-zelena boja koja potpuno ne blijedi čak ni u talijanskom dijelu toka,  kao da želi reći da je njeno srce zauvijek u planinama.
Nakon svega što smo prošli na ovom izletu, povratak na Vršič činit će nam se kao lagana šetnja, ali treba svladati visinsku razliku od preko 700 metara. Puni pozitivne energije, u Rijeci ćemo po dolasku svojim kućama vjerojatno pohitati na internetske stranice Kamenjaka u potrazi za novim izazovima.

DALJINAR
Vrššič -– Prisojnik, – 4 sata, – vrlo zahtjevna staza
Prisojnik –- Vrššič, – 4 sata, – vrlo zahtjevna staza
Vrššič -– Mojstrovka, – 2 sata, – vrlo zahtjevna staza (opcija)
Vrššič -– Jalovec, – 7 sati, – vrlo zahtjevna staza
Jalovec -– Zavetiššče pod šŠpičkom, – 2 sata, – vrlo zahtjevna staza
Zavetiššče pod šŠpičkom - Koča pri izviru Soče, – 3.30 sati, – lagana staza
Koča pri izviru Soče –- Vrššič, – 2 sata, – zahtjevna staza

Napomena: Ovo je vrlo zahtjevan visokogorski izlet po stazama osiguranim sajlama i klinovima. Na stazi će vjerojatno biti ostataka snijega pa na tim dijelovima treba biti posebno oprezan. Čvrste planinarske cipele obavezne su, dok će penjačke rukavice i zaštitne kacige dodatno učiniti naš put sigurnim. Fizička kondicija i zdrav duh također su neophodni zbog zahtjevnosti staza kojima ćemo proći.

Prijevoz: autokaravana*
Polazak:
Povratak: na Deltu u večernjim satima
Cijena: akontacija za prijevoz oko 120 kuna + noćenje oko 8€
Prijave za izlet:
Voditelj: Danijel Sorola


29.7.2007. (nedjelja) Hahlići
Težina: srednje teška staza
Trajanje: 5-6 sati

Opis puta:
1Planinarenje u Grobničkim Alpama ima tradiciju dužľu od 120 godina, a brojni tekstovi i putopisi govore o bogatoj povijesti planinarstva u ovome kraju. Područje Hahlića dobilo je ime po jezercima – kalićima što se nalaze par minuta hoda južno od Planinarskog doma Hahlići. Predio obuhvaća dva niza vrhova među kojima je najviši Obruč, a proteže se od Trstenika (1240m), Fratra (1353m), Obruča (1376m) i Štulca (1212m) na zapadu do Slemena (1271m), Grleša (1325m), Gornika (1322m), Kleka (1210m), Bele Peše (921m), Crnog vrha (1335m) i Kuka (1087m) na istoku. Dva niza vrhova dijeli udolina čiji je najpoznatiji dio Mudna dol, slikoviti, ali teško prohodni klanac duboko usječen u stijene u kojem obitavaju brojne životinje. Usred vrhova nalazi se zanimljiv predio Pakleno – divlja, šumovita i teško prohodna udolina prepuna sniježnih jama i pukotina u stijenama.

Planinarski dom Hahlići nalazi se iznad Grobničkog polja, u Grobničkim Alpama, na 1097 metara nadmorske visine. Kako je izgrađena Planinarska kuća Hahlići?
U razmatranjima o vlastitom domu, Planinarsko društvo Kamenjak prihvatilo se izgradnje objekta na temeljima doma Hahlić, porušenog u Drugom svjetskom ratu, smještenog ispod Suhog vrha, na južnim obroncima Obruča. Prva ideja o domu potječe još iz 1907. godine, ali je zbog straha za njegovu sigurnost taj dom sagrađen tek 1926. godine. Podigli su ga sušački planinari HPDa ˝Velebit˝ i bio je prvi planinarski dom na ovom području. Dugim i mukotrpnim radom grupe entuziasta, novoizgrađeni je dom 1968. godine svečano otvoren. Unatoč velikim naporima oko doma na Hahliću, Planinarsko društvo Kamenjak ga je nekoliko godina unazad izgubilo zbog novih zakonskih propisa. O toj se nedavno obnovljenoj planinarskoj kući u vlasništvu Općine Jelenje danas brinu članovi Hrvatskog planinarskog društva Obruč iz Podkilavca kojeg su 8. prosinca 1994. godine osnovali bivši članovi PD Kamenjak.

Do vrhova Hahlića vodi nekoliko markiranih staza sa svih strana. Nažalost, u posljednje vrijeme lako je, odmarajući se u hladu borove šumice pored planinarskog doma, čuti brujanje motora automobila jer brdska je cesta uređena, novi putovi probijeni, čime su mir i tišina Grobničkih Alpi uvelike narušeni. Najzanimljiviji pristup Hahlićima svakako je onaj iz Podkilavca kroz Mudnu dol, stazom mjestimice osiguranom užetom. Dr. Željko Poljak u svojoj knjizi Hrvatske planine ovaj put opisuje riječima: ˝Iako je prilično naporan (na dužini od 2 kilometra savladava se uspon s 400 na 900 metara), vrijedi ga doživjeti radi neočekivane divlje prirode i bogatstva prirodnih oblika. Nešto slično ne postoji nigdje u našoj zemlji.˝ Kako se radi o klancu, uspon kroz njega moguć je samo u suhim vremenima, dok u kišnim razdobljima potaje opasan zbog mogućih bujica.

Područjem Hahlića prolazi Riječka transverzala – put koji počinje u Lovranu i završava u Crikvenici, a vodi preko svih važnijih vrhova u okolici Rijeke, prolazi Učkom, dijelom Ćićarije i nekim vrhovima Gorskoga Kotara. Za obilazak čitave Riječke transverzale potrebno je oko tjedan dana.

Tu je još jedna transverzala - Planinarski putevi Hahlića kroz Pakleno do Nebesa koja obuhvaća kontrolne točke u okolici Planinarskog doma Hahlići. Ishodište ovog puta je iz Podkilavca na Grobniku, a postoji i dvenik kojega je 1987. godine izdalo Planinarsko društvo Kamenjak, a za čije je popunjavanje potrebno obići osamnaest kontrolnih točaka. Vrijeme potrebno za obilazak svih točaka iz dnevnika je oko tri dana, pri čemu je redoslijed obilaska točaka proizvoljan, a krajnji rok za popunjavanje dnevnika neograničen vremenskim rokom. Dnevnik se može nabaviti u PD Kamenjak.

DALJINAR
Podkilavac – Planinarski dom Hahlići – 1,30 sati – srednje zahtjevna staza
Podkilavac – Mudna dol – Planinarski dom Hahlići – 3,30 sati – vrlo zahtjevna staza
Planinarski dom Hahlići – Obruč – 1,30 sati – lagana staza
Planinarski dom Hahlići – Fratar – 1 sat – lagana staza
Planinarski dom Hahlići – Suhi vrh – 40 minuta – lagana staza
Planinarski dom Hahlići – Pakleno – 30 minuta – srednje teška staza

Napomena: Čuvajte se ljetnog planinskog sunca! Ponesite puno tekućine i često je konzumirajte. Prije početka uspona poželjno je zaštititi sve izložene dijelove tijela kremom visokog zaštitnog faktora (ninimalno 25), oči zaštititi sunčanim naočalama, a glavu pokriti bilo kakvim pokrivalom.

Prijevoz: javni gradski prijevoz
Polazak:
Povratak:
Cijena: plaća se samo autobusna karta
Prijave za izlet: u prostorijama društva utorkom i petkom od 19 do 21 sat zaključno s 27. srpnjem
Vodič: Ljiljana Jagić


5.8.2007. (nedjelja) - Hafner (A)
Težina: zahtjevna i vrlo zahtjevna staza
Trajanje: oko 9 sati hoda

Opis puta:
Ovo je najviši pohod što će ga ove godine ostvariti planinari Kamenjaka, a cilj ovog izleta nalazi se u visokim austrijskim Alpama. Nakon noćne vožnje iz Rijeke, duge oko 230 kilometara, u središte gorja Ankogel i podnožje Hafnera stižemo u ranim jutarnjim satima.
1Slikoviti masiv Ankogel leži u istočnom dijelu Nacionalnog parka Hohe Tauern koji pokriva sjeverni dio pokrajine Carinthia i južno područje Salzburgerlanda. Najviše i najvažnije planine ovdje su Ankogel (3256m), Hochalmspitze (3360m), Grosses Hafner (3076m) i Reisseck (2965m). Na cijelom području postoji nekoliko većih glečera i nebrojeno mnogo jezera.

Naš cilj je Hafner (3076m) ili drugim imenom Grosses Hafner, jedna od najvećih planina u masivu Ankogel. Ovaj se vrh uzdiže iznad doline Malta, nasuprot Hochalmspitzu (3360m), najvećem vrhu masiva. Planina ima tri glečera: Rotgüldenkess je najveći i prostire se na sjevernoj padini, Wastlkarkess se nalazi sa zapadne, a najmanji glečer Lanischkess sa istočne strane. KartaOd mnoštva jezera i jezeraca razasutih sa svih strana Hafnera, na sjevernoj strani postoje i dva veća alpska jezera: Unterer Rotgüldensee (1732m) i Oberer Rotgüldensee (1997m) koje je manje, ali na višoj nadmorskoj visini. Prvi zabilježeni uspon na ovu planinu upisan je uz daleku 1835. godinu, a prvi čovjek koji je te godine stajao na vrhu Hafnera bio je poručnik Gorizzuti čiji je cilj bio nacrtati zemljopisnu kartu ovog područja.

Najbolje vrijeme za uspon na Hafner su kasno ljeto i jesen, kada na stazama ima najmanje snijega, ali ni tada se ne preporuča planinarenje po jakom suncu koje je na ovim visinama vrlo opasno. 2Premda se radi o planini visokoj preko tri tisuće metara, uspon na Hafner nije prezahtjevan, ali je dug ma s koje strane krenuli. Postoje tri markirana puta do vrha, a većina planinara kao ishodište odabire dolinu Malta (850m), odakle staza kreće prema dugoj južnoj padini Hafnera, prolazeći pored Planinarskog doma Kattowitzer Hütte (2360m) i zatim preko jugozapadnog grebena ide do vrha.

Druga je mogućnost sa sjevera, od Planinarskog doma Rotgüldenhütte (1740m). Ova staza ide do Planinarske kuće Wastlkarschare (2722m) na sjeverozapadnom grebenu Hafnera i zatim preko glečera Wastlkarkess na jugozapadni greben kojim se penje sve do vrha.
3Treći markirani put kreće sa istočne strane planine, od Planinarskog doma Lanisch-Ochsenhütte (1940m) preko Planinarske kuće Länischscahrte .
S vrha Hafnera pruža se predivan pogled na sve njegove visoke susjede kao i na cijeli masiv Ankogel s najvećim vrhom Hochalmspitze.

 

DALJINAR
Dolina Malta - Kattowitzer Hütte – 2,30 sati – zahtjevna staza
Kattowitzer Hütte – Hafner – 2,15 sati – vrlo zahtjevna staza
Hafner – dolina Malta – 4 sata – zahtjevna staza

Napomena:
Planina Hafner nalazi se u nacionalnom parku čija pravila ponašanja i zaštite prirode treba strogo poštivati. Od obavezne planinarske opreme najvažnije je imati čvrste cipele i štapove koji će dobro doći pri donjem dijelu uspona i silaska s vrha, a pomoći će i u dijelovima puta prekrivenim snijegom. Zbog duge izloženosti jakom suncu koju je radi hladnog planinskog zraka često teško osjetiti na koži, prije početka uspona vrlo je poželjno namazati sve izložene dijelove tijela kremom visokog zaštitnog faktora (minimalno 25), oči zaštititi sunčanim naočalama, a glavu pokriti kapom, šeširom ili jednostavno omotati maramom. Također zbog sunca, pri hodu treba redovito piti puno tekućine. Svaki simptom sunčanice obavezno prijavite vodiču.

Prijevoz: autobus
Polazak: najvjerojatnije oko ponoći sa subote na nedjelju s parkirališta Delta
Povratak: u nedjelju u večernjim satima na Deltu
Cijena:
Prijave za izlet: u prostorijama PD Kamenjak utorkom i petkom od 19 do 21 sat, ali čim prije jer je broj mjesta u autobusu ograničen
Vodič: Alisa Čalić


11..8.2007. (subota) Rafting na Uni (BiH) - OTKAZANO!
Težina: lagani izlet
Trajanje: jednodnevni izlet, oko 4 i pol sata raftinga

Opis puta:
Una je rijeka na sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine koja manjim dijelom čini granicu s Hrvatskom. Prema jednoj priči, ime je dobila od starih Rimljana, koji su, ugledavši njenu ljepotu i živopisnost slapova uzviknuli una - "jedna" ili "jedina", dok druga legenda kaže kako naziv Una potječe od riječi "unda" – uzburkana, valovita voda..
Una izvire u Lici, kod mjesta Donja Suvaja i Donji Lapac, podno padina Plješevice i Stražbenice, a nakon 212 kilometara toka ulijeva se u Savu kod Jasenovca.
UnaNjen obilan i hladni izvor nalikuje malom modro-zelenom jezeru i nalazi se na 450 metara nadmorske visine. To je područje zaštićeno kao geografsko-geološki spomenik prirode, gdje Una ima sve osobine planinske rijeke. Prirodni slapovi na gornjem toku rijeke predstavljaju unikatnu prirodnu vrijednost. U rijeci raste preko 170 različitih vrsta ljekovitih biljaka, među njima i rijetka biljka Campanile unensis - "Unska Zvončica", a tu živi i oko 28 vrsta riba koje znaju težiti i preko 30 kilograma.
Na ulazu u Bihać sedra u toku Une pravi slapove, kaskade i male ade. U dijelu toka između Bihaća i Bosanskog Novog rijeka prolazi kroz 14 različitih tipova pejzaža, što je najveća raznolikost u zapadnim Dinaridima. Una prolazi kroz pitoreskne doline, manje ili veće kotline, kanjone i klisure. Tu su najizraženiji fenomeni krša u Bosni i Hercegovini. Svakih nekoliko kilometara pojavljuju se brojni brzaci, bukovi, vodopadi i slapovi, a svojim putom rijeka Una mijenja čitav spektar boja.

Rafting na Uni prava je atrakcija, nezaboravna avantura za sve koji vole netaknutu prirodu. Riječ "rafting" znači spuštanje po manje ili više divljim rijekama u gumenom čamcu koji se naziva raft. Rafting vodiči su iskusni kajakaši-skiperi, vrsni poznavaoci divljih voda, a naročito rijeke Une i njenih kanjona. Neokrnjena priroda Une i njeni smaragdni brzaci neće vas ostaviti ravnodušnima.

Prijevoz: autobus
Polazak:u 6 sati ujutro s parkirališta Delta
Povratak: u večernjim satima na Deltu
Cijena: 380 kuna - uključuje prijevoz, doručak, rafting u trajanju od oko 4 i pol sata i večeru
Prijave za izlet: u prostorijama PD Kamenjak utorkom u petkom od 19 do 21 sat
Vodič: Igor Korlević


19.8.2007. (nedjelja) VELEBIT: Hajdučki Kukovi
Težina: zahtjevna staza
Trajanje: 6 sati

Opis puta: Ovaj izlet vodi nas na Sjeverni Velebit, najmlađi i osmi po redu hrvatski nacionalni park. Obići ćemo strogo zaštićeni prirodni rezervat Hajdučki kukovi i popeti se na njegova dva najistaknutija vrha – Kuk (1649m) i Golubić (1658m).
Plan Sergeja Stipaničeva, odličnog poznavaoca Velebita i vodiča ovog izleta je doći osobnim vozilima do Velikog Lubenovca, no ukoliko nam bijela cesta to ne dozvoli, automobile ćemo ostaviti kod Planinarske kuće Begovača i krenuti dalje pješice.

1Planinarska kuća Begovača (1180m) nalazi se na kraju asfaltiranog dijela ceste, uređena je prije osam godina kada su planinari HPD Gromovača iz Otočca preuredili lovačku kuću, a poznata je i pod imenom Careva kuća. Oko sat vremena hoda od kuće stižemo do Lubenovca (1265m), kilometar dugog cvijećem prekrivenog kraškog polja usred šume iznad koje se uzdižu kameniti vrhovi Velikog Kozjaka, Hajdučkih i Rožnatih kukova. Ovaj predio pripada najljepšim krajolicima Velebita i poznato je polazište planinara prema obližnjim vrhovima.

Preko Lubenovca odlazimo sjeverno, gdje staza ulazi u šumu, a za nešto više od 15 minuta stižemo do križanja putova i krećemo prema Hajdučkim kukovima. Put nas dalje vodi kroz šume i preko livada sve do stjenovitoga grebena nad provalijom koju ćemo zaobilaziti posljednjih 20 minuta uspona nakon čega ubrzo stižemo na vrh Kuk. Za uspon na Golubić valja nam se vratiti dio puta i zatim krenuti markiranom stazom prema vrhu.

Hajdučki kukovi zajedno s Rožanskim kukovima proglašeni su strogim rezervatom prirode 1969. godine i jedno su od najneprohodnijih dijelova Velebita. To je krška skupina stjenovitih vrhova i kukova od kojih su neki visoki i do 200 metara, razdvojenih dubokim provalijama i ponikvama. Ime su dobili po hajducima, koji su se, ili barem tako kaže legenda, skrivali na ovom neprohodnom području. Najistaknutiji među Hajdučkim kukovima su Golubić (1658m), Kuk (1649m), Duića kuk (1460m), Begovački kuk (1407m), Pavića kuk (1392m) i Jarekovački kuk (1328m), a od Rožnatih kukova dijele ih Lubenovačka vrata (1474m).

2Pješačenje stazom između kukova otkrit će nam njihove brojne geomorfološke fenomene. U toj riznici autentičnih prirodnih ljepota, dragocjenih kamenitih skulptura i jedinstvenih speleoloških objekata najznačajnija je Lukina jama (ulaz na 1436m), veličanstvena jama s jezercem na dnu, otkrivena 1992. godine, smještena upravo u srcu Hajdučkih kukova, ispod vrhova Kuk i Golubić. Zbog svojih do sada istraženih 1392 metra dubine upisana je na prvo mjesto liste najdubljih jama u Hrvatskoj, a njeno ime je i na popisu najdubljih jama Europe te na devetom mjestu najdubljih jama u svijetu. Ime je dobila po speleologu Ozrenu Lukiću kojeg su u Domovinskom ratu na Južnom Velebitu ubili četnici.

DALJINAR
Planinarska kuća Begovača – Veliki Lubenovac – 1 sat
Veliki Lubenovac – Hajdučki kukovi – 2 sata
Hajdučki kukovi – Planinarska kuća Begovača – 3 sata

Napomena: Radi se o stazama koje prolaze pretežno kamenjarom i čvrsta je obuća obavezna, a zbog nedostatka vode koja je na Velebitu rijetkost, treba ponijeti dovoljno tekućine. U ljetnim mjesecima na cijelom području Velebita postoji vrlo velika opasnost od izbijanja požara.

Prijevoz: osobna vozila *
Polazak:
Povratak: u večernjim satima na Deltu
Cijena: troškovi goriva
Prijave za izlet: do petka, 17. kolovoza u prostorijama društva utorkom i petkom od 19 do 21 sat
Vodič: Sergej Stipaničev


25. - 26. 8. 2007. (subota i nedjelja) Lipanski Gamsi (SLO)
Težina: zahtjevna staza
Trajanje:

Opis puta:
Skupini planina u Julijskim Alpama pod imenom Lipanski Gamsi pripadaju vrhovi između Pokljuke i doline Krme, u okolici Blejske planinarske kuće. Tu su Debela peč (2014m), Okroglež (1965m), Brda (2008m), Lipanski vrh (1974m), Vrh Razora (1893m), Debeli vrh (1962m) te još nekoliko vrhova.

Blejska kočaNajčešće planinarsko ishodište za ture po ovim vrhovima je Blejska koča na Lipanici (1630m), koja stoji na jugoistočnom obronku Lipanskoga vrha, u grebenu nad šumama visoravni Pokljuka. Prvotna pastirska koliba preuređena je u planinarski objekt 1951. godine, a o njemu danas brine PD Bled, odnosno domar Jože Tomc koji je od početka svog službovanja ovdje uveo i jednu važnu novost – kuća je otvorena cijele godine.
Pogled ispred Blejske koče prema istoku i jugu obuhvaća velike šumske predjele Pokljuke iza kojih se na zapadu pruža gorenjska ravnica s vrhovima Kamniških Alpi, dok se u daljini juga uzdižu vrhovi Spodnjih Bohinjskih gora. Vidik na zapadnu stranu zaustavljaju jugoistočne padine obližnjeg Lipanskoga vrha, Vrha Razora i Debeloga vrha, a sjeverno od kuće uzdiže se Debela peč iza koje se nazire greben Karavanki sa Stolom.

Debela peč (2014m) najistočniji je vrh Julijskih Alpi čija visina prelazi dvije tisuće metara. Travnati vrh dio je gorskoga grebena koji zatvara pokljušku visoravan i strmo završava u dolini Krme.
Vrh je najjednostavnije dostupan iz Blejske koče na Lipanici, odakle vodi i najlakša kružna staza. Put se kroz šumu uspinje do travnatog grebena na sjevernim obroncima Okrogleža gdje se na lijevoj strani otvara pogled na dolinu Krme i planine nad njom, sve do Triglava. Nakon uspona na greben, slikovita i skoro položena staza prolazi ispod stijene Okrogleža i dolazi do posljednjeg strmog uspona po travnjacima odakle nas samo stotinjak metara dijeli od vrha Debele peči. Zbog svoje izdvojenosti, vrh ove planine pruža pogled na sve strane, a za lijepoga vremena moguće je vidjeti i Karavanke te cijele Kamniške Alpe.

KartaZa razliku od Debele peči, na Lipanski vrh (1974m) vodi nešto zahtjevnija staza. Ako dolazimo sa sjeveroistočne strane, od Debele peči i Lipanskih vrata, očekuje nas dio puta osiguran klinovima, a dodatnu zahtjevnost daju i nešto lošije markacije. Prvi dio uspona vodi kroz šumu sve do strmih travnjaka s kojih vidimo ravnicu Pokljuke duboko pod sobom. Posljednjih 50 metara visine do grebena savladat ćemo po skoro zapuštenoj i neoznačenoj stazi. Po dolasku na greben otvara se pogled na Triglav, a kratak put nas preko livada vodi prema vrhu. S vrha se pruža jedinstveni vidik od grebena Debele peči kojim smo se popeli do Viševnika i Julijskih Alpi s Triglavom.

DALJINAR
Blejska koča – Debela peč – 1,30 sati – lagana staza
Blejska koča – Lipanski vrh – 1 sat – zahtjevna staza
Blejska koča – Viševnik (kroz Srenjski preval) – 2 sata – zahtjevna staza
Blejska koča – Mali Draški vrh – 2,30 sati – zahtjevna staza

Napomena: Premda se na neke od vrhova Lipanskih Gamsa moguće popeti u tenisicama (primjerice Debelu peč), preporučljivo je imati čvrste cipele, a i planinarski štapovi će dobro doći. Zbog jakog sunca ne zaboravite kremu za zaštitu od sunca i kapu.

Prijevoz: autobus
Polazak: s parkirališta Delta, u subotu ujutro
Povratak: u nedjelju u večernjim satima na Deltu
Cijena:
Prijave za izlet:
Vodič: Alisa Čalić


2.9.2007. (nedjelja) VELEBIT: Alan
Težina: srednje zahtjevna staza
Trajanje: 5-6 sati

Opis puta:
1Veliki Alan (1406m) je prijevoj na cesti što povezuje primorje i Liku, odnosno Jablanac i Krasno i dijeli Velebit na njegov sjeverni i srednji dio. Područje je to velikih travnatih dolina nad kojima se uzdižu slikoviti kraški vrhovi. Zbog odličnog cestovnog prilaza, ovo je mjesto važno križanje mnogih planinarskih staza. Nedaleko prijevoja nalazi se planinarski objekt, često ishodište brojnih planinarskih tura i izleta. Najviša točka ovog cestovnog prijevoja je Kosica (1412m), koja ovdje presjeca Premužićevu stazu.

Na ovom ćemo izletu obići okolicu Alana, uključujući uspon na neke od obližnjih vrhova.

Planinarska kuća Alan (1340m) smještena je na rubu bukove šume na primorskom početku najvišeg velebitskog cestovnog prijelaza Velikog Alana. Njome upravlja Planinarsko-orijentacijski klub Sljeme, preko svoje Komisije za gospodarstvo.
Kuća je građena 1957. kao lugarnica za potrebe Šumarije Jablanac u sklopu projekta izgradnje industrijske žičare, kojom su se obrađeni trupci s Alana slali do mora, u Stinicu pored Jablanca te brodom otpremali dalje. Žičara je bila britanski kredit u vidu opreme ondašnjoj državi. U samo nekoliko godina pokazala se nerentabilna, jer zbog čestog velebitskog vjetra uglavnom nije radila. Preuzela ju je uprava kaznionice s Golog otoka. Na terasama pored lugarnice bilo je nekoliko drvenih baraka u kojima su boravili politički zatvorenici koji su radili pod paskom naoružanih stražara. Ubrzo se i od toga odustalo i nešto kasnije bio je rasformiran i sam Kazneno-popravni zavod Goli otok. Barake su srušene, a lugarnica je ostala na milost planini koja ju je ubrzano rastakala. U dogovoru sa Šumarijom Senj počela se koristiti alanska lugarnica (Šumarija Jablanac je u međuvremenu rasformirana) u planinarske svrhe. Ključ "novog" planinarskog skloništa bio je godinama kad Dane Vukušića, koji je ljeti sa suprugom boravio u svojoj kući na obližnjem Mirovu, pored sada već napuštenoga staroga planinarskog skloništa, no lugarnica je ustvari uvijek bila otključana. Nije bilo nikakve ozbiljnije brige za kuću te je ona sve više propadala. Sredinom osamdesetih, tijekom ljetnoga godišnjeg odmora, počeo je u njoj dežurati ondašnji pročelnik Gospodarske komisije HPS-a s obitelji, i još neki volonteri. Nakon nekoliko godina krenula su sad već organizirana dežurstva planinara u smjenama tijekom cijeloga ljeta.

KartaVrijedno je spomenuti da se u okolici Alana može vidjeti više od 150 vrsta ptica, od sura orla do malena crvendaća. Sam Velebit pravi je ornitološki i botanički raj. Primjerice, oko 50 posto bogatiji je biljnim vrstama nego cijela Velika Britanija. Od strane UN-a zbog svojih šuma i čistog zraka proglašen je svjetskim rezervatom biosfere. Planina je izgrađena od najdebljih i najprostranijih naslaga kamena vapnenca (krede) na planeti, kao i gotovo cijela obala Jadranskog mora, pa je puna kamenih fosila koji su davno činili dno pramora. Zbog poroznoga kamena teren je pun bizarnih kamenih oblika koje je napravila. Na području Nacionalnog parka, a i mnogo šire, zastupljene su gotovo sve europske vrste divljači, od medvjeda i risa, vuka, lisice, muflona, jelena, divokoza, zeca do raznih vrsta gmazova, guštera, kukaca i endemičnih novootkrivenih vrsta iz kilometarski dubokih jama. Pejzažne vrijednosti Velebita su najviše klase. Uz hodanje, razne vrste lova kamerom imaju visok prioritet. S obzirom da je Velebit uglavnom nenaseljen, ovdje postoje još uvijek relativno velika prostranstva nedirnute prirode u kojima se uz dužno poštovanje prema njoj može uživati u njezinu jednostavnom opuštajućem miru. Moguće je da danima ne sretnete drugog čovjeka. Tu se još uvijek glasa iskonska tišina. Čuje se glas planine. Nešto nam govori. Tko to čuje, vraća se ponovo.

DALJINAR OD ALANA
Alančić (1601m) – 1 sat
Seravski vrh (1661m) – 1,30 sati
Veliki Lubenovac (1265m) – 1,30 sati
Kita (1573m) – 1,45 sati
Zečjak (1622m) – 2 sata
Štirovača – 2 sata
Veliki Kozjak (1629m) – 2,30 sati
Crikvena (1614m) – 3 sata
Jablanac – 3 sata
Rožanski vrh (1638m) – 3,30 sati
Rossijeva koliba – 3,30 sati
Hajdučki kukovi (1649m) – 5 sati
Šatorina (1624m) – 5 sati
Dom na Zavižanu – 5,30 sati


Prijevoz: autobus
Polazak: s parkirališta Delta
Povratak: u večernjim satima na Deltu
Cijena:
Prijave za izlet: do utorka, 28. kolovoza u prostorijama društva utorkom i petkom od 19 do 21 sat uz obaveznu uplatu cijene puta
Vodič: Zlatan Radić


13.10.2007. (subota) Klana
Trajanje:
Prijevoz:
osobni automobili
Polazak: s parkirališta Delta u 7.30 h
Povratak:

Napomena:
Poželjno uzeti rukavice i kramp


14.10.2007. (nedjelja) Slavica
Težina:
Trajanje:

Opis puta:

Prijevoz:
vlak
Polazak: željeznički kolodvor u 7.15 h
Povratak:

Cijena: povratna karta do Vrata
Prijave za izlet:
Vodič: Sergej Stipaničev


21.10.2007. (nedjelja) ŠŠetnicom uz Rječinu
Težina:
Trajanje:

Opis puta:

Prijevoz:
javni prijevoz
Polazak:
Povratak:

Cijena:
Vodič: Žarko Fištrek


27.10.2007. (subota) Marunada
Težina:
Trajanje:

Opis puta:

Prijevoz:
javni prijevoz
Polazak:
Povratak:

Cijena:
Prijave za izlet:
Vodič: Zlatan Radić


3. - 4.11.2007. (subota i nedjelja) Radna akcija
Trajanje:
Prijevoz:

Polazak:
Povratak:

Napomena:


10. - 11.11.2007. (subota i nedjelja) Martinje (SLO)

Težina: srednje teška staza
Trajanje:
6-7 sati hoda

Opis puta:
Martinova pot - Šmartno ob Paki - Gora Oljka - Bezgovica- Šmartno ob Paki

Prijevoz:
autobus s
Polazak: u 6 sati s parkirališta Delta
Povratak:
po dogovoru
Cijena: 100 kn prijevoz + 5 € noćenje (potrebne vreće za spavanje)

Prijave za izlet: u tajništvu društva utorkom i petkom od 18-20 sati, tel. 331-212
Vodič: Alisa Čalić, mob: 091 786 29 92

Napomena: Ponijeti osobne iskaznice i vreće za spavanje


11.11.2007. (nedjelja) 32. PETRIČEV MEMORIJAL - Krim (SLO)
Težina:
Trajanje:

Opis puta:
Rakitna - Krim - Iški vinigar

Prijevoz:

Polazak:
Povratak:

Cijena:
Prijave za izlet:
Vodič:

Napomena:


16. - 18.11.2007. (petak - nedjelja) Druľženje s planinarima PD Bršljan Jankovac - Osijek
Težina: lagana i srednje tešška staza
Trajanje:

Opis:
druzenje - molimo vodiče, predsjednika drušštva ili tajnika da ako ľžele tekstualnu verziju ovog izleta na webu da nam poššalju preko e-maila ovaj plakat koji su izvijesili na oglasnoj ploči, a čija verzija je pohranjena na kompjuteru u Drušštvu. Web redakcija



Prijevoz:
vlastitim automobilima
Polazak:
Povratak:

Cijena:
Prijave za izlet:
Vodič:

Napomena:


25.11.2007. (nedjelja) Bitoraj

Težina: srednje teška staza
Trajanje:
oko 5 sati (ovisno o količini snijega)

Opis puta:
Vrata - Bitoraj - Vrata

Prijevoz: vlak
Polazak: okupljanje u 7.10 h na željezničkom kolodvoru, a polazak u 7.30 h
Povratak: oko 18.30 na željeznički kolodvor
Cijena: karta za vlak, cijena povratne karte 44 kn
Prijave za izlet: u prostorijama društva, najkasnije do petka, 23. studenoga
Vodič: Zlatan Radić


02.12.2007. (nedjelja) I.P.P. - Istarski planinarski put

Težina: srednje teška staza
Trajanje:
oko 6 sati hoda

Opis puta:
Brest - Žbevnica - Trstenik - Gomila - Račja Vas

Prijevoz: vlastitim automobilima
Polazak: u 7 h sa parkirališta Delta
Povratak: oko 18 sati
Cijena: trošak za gorivo*
Prijave za izlet:
Vodič: Alisa Čalić

Napomena:


09.12.2007. (nedjelja) Lisinski planinarski put

Težina:
Trajanje:


Opis puta:

Prijevoz: javni prijevoz
Polazak:
Povratak:
Cijena:
Prijave za izlet:
Vodič: Žarko Fištrek

Napomena:


15.12.2007. (subota) Dan Kamenjaka

Težina: lagana staza
Trajanje:

Opis puta:
Uspon na Kamenjak te završna proslava s noćenjem u planinarskom domu "Sušak" na Platku.

Prijevoz: vlastitim automobilima
Polazak: 7.30 s parkirališta Delta
Povratak: po dogovoru
Cijena: trošak za gorivo*
Prijave za izlet:
Vodič: Igor korlević

Napomena: Sve druge informacije mogu se dobiti u petak 14.12. u Društvu u uredovno vrijeme.


23.12.2007. (nedjelja) Javornik (SLO) zimski uspon

Težina: srednje teška staza (zimski uspon)
Trajanje:
oko 6 sati

Opis puta:

Prijevoz: autobus
Polazak: u 7 sati s parkirališta Delta
Povratak:
Cijena: 70 kn
Prijave za izlet:
Vodič: Fehim Buševac

Napomena: Obavezna zimska oprema!


26.12.2007. (srijeda) Izlet u nepoznato

Težina:
Trajanje:
3,5 sati

Opis puta:

Nakon sastanka na Delti put nas vodi autobusom u "Nepoznato". Dolazak je u "Nepoznato" u samo vodiču poznato vrijeme. Ukupno se hoda oko 3,5 sati po našem kršu, stazom s kojem gledamo more. Dolazak u "Nepoznato". Put autobusom na zasluženi ručak i druženje u "Nepoznatom". Povratak u "Poznato".

Prijevoz: autobus
Polazak: u 7 sati s parkirališta Delta
Povratak: oko 20 sati
Cijena: 75 kn (prijevoz + planinarski ručak)
Prijave za izlet:
Vodič: Sergej Stipaničev

Napomena:


29.12.2007. (subota) I.P.P. - Istarski planinarski put (nastavak) - OTKAZANO!

Težina:
Trajanje:


Opis puta:
Munski Orljak

Prijevoz: vlastitim automobilima
Polazak:
Povratak:
Cijena: trošak za gorivo*
Prijave za izlet:
Vodič: Alisa Čalić

Napomena:

 


 

boja
Odsjek
mladi
  - planinarska škola
lauferi
  - za skijaško trčanje - Lauferi
alpsko skijanje
  - za alpsko skijanje
ekologija
  - za zaštitu prirode

 


OBAVIJESTI | IZLETI | ODSJECI | FOTO/VIDEO | PUTOPISI | STAZE | O NAMA | FORUM

© Copyright 2004 PD Kamenjak  
All Rights Reserved. 

Web uređuje: Damir Jelić