PLANINARSKA ŠKOLA: Doživljaji

NAKON ZAVRŠENE PLANINARSKE ŠKOLE

Škola je završila, a ostali su podijeljeni osjećaji. Radost zbog znanja što smo ga stekli i tuga zbog praznih ponedjeljaka i četvrtaka što smo ih posljednja tri zimska mjeseca provodili zajedno u prostorijama društva.

Baš me danas jedan prijatelj zaustavio na Korzu i pitao da li se osjećam pametnije nakon završene škole. Odgovorio sam A točno tako i je. Naučili smo da planinu nije moguće pobijediti, ali joj se moguće potpuno prilagoditi i biti joj najbolji prijatelj. Tada će planina uzvratiti svoje osjećaje.

Naše učenje je počelo prije tri mjeseca. Od početka prosinca prošle godine do kraja veljače ove godine naučili smo mnogo toga o planinarenju, planinarskoj povijesti i organizaciji, orijentaciji, opasnostima koje nas mogu snaći u planinama, a premda nismo postali speleolozi, alpinisti, doktori niti meteorolozi, uvelike smo proširili svoje znanje o speleologiji, meteorologiji, alpinizmu, prvoj pomoći i spašavanju, te čvorologiji i zaštiti šuma.

Za one koji nisu imali tu sreću da sjede s nama dvaput tjedno u prostorijama PD Kamenjak na riječkom Korzu, trebalo bi opisati naša predavanja jer ona ni po čemu nisu bila obična. Većina nas je, prilikom prijavljivanja u školu, očekivala da će se pred nama izmijeniti nekoliko iskusnih planinara i pričati nam svoje dogodovštine i pritom nas upozoravati što moramo, a što nikako ne smijemo. Djelomično smo bili u pravu, jer pred nama su se zaista izmijenjivali planinarski veterani, ali svatko od njih je imao specifično područje s kojim nas je trebao upoznati. Osim voditelja škole Fehima Buševca i Igora Korlevića, među predavačima su bila i eminentna imena riječkog i hrvatskog planinarstva, diplomirani inženjer Sergej Stipaničev i profesor Nedjeljko Lujić, Nevena Zrnić, poznati riječki alpinist Vlado Paušić, speleolog Nebojša Anić, profesor Damir Jasprica, doktor Ivica Richter, meteorolog Smiljan Visković, članovi Gorske službe spašavanja i drugi.

Osim teorijskog dijela izučenog u toplim prostorijama, valjalo je odraditi i praktični dio koji nije uvijek ispadao onakav kakvim su ga organizatori škole zamišljali. Od nekoliko zimskih uspona samo su dva imala snijeg, od kojih nam je jedan osim snijega podario i sniježnu mećavu. Od vidikovaca s vrhova planina opisivanih pri polasku na praktične vježbe, često nismo vidjeli ni V zbog magle i oblaka što su se usudili spustiti do poda baš u trenutku kad su nam najmanje trebali, i zbog već spomenute mećave koja nam je zapravo poslužila kao vježba u vježbi. No, nije sve bilo naopako. Velika većina praktične nastave odvijala se zapravo u uvjetima u kojima smo mi kao polaznici planinarske škole mogli naučiti više nego da je sve bilo po planu. Neplanirane situacije u planini obično i vode u nevolju, ali isprobali smo kako im doskočiti na vrijeme i izlet okončati uz osmijeh na licu.

Osim svim divnim predavačima, ovdje treba posebno zahvaliti i nekim ljudima koji su nam darovali sebe i svoje vrijeme u potpunosti. To su Fehim Buševac, naš vodič i tata na tri mjeseca, čovjek koji je za nas imao strpljenja kakvog rijetko tko ima. Speleolog Nebojša Anić koji je samo za nas ušao u špilju, donio svu speleološku opremu i pokušao nam dočarati barem dio jednog od svojih pothvata. Alpinist Vlado Paušić koji nas je odveo na stijenu i demonstrirao nam nešto što je za većinu polaznika škole do tad bila druga galaksija koju je on svojim strpljenjem uspio donekle približiti i demistificirati. Hvala i članovima Gorske službe spašavanja što su nam pokazali važne stvari i u svojim nas prostorijama poučili nekim vještinama koje spašavaju život.

Svi oni pomogli su da nas dvadeset i dvoje uspješno dogura do završnog ispita koji se održao u planinarskoj kući Frbežari u Tršću. Na ispit smo krenuli kao djeca - sretni, jer pred nama je bilo prvo dvodnevno druženje, odnosno prvo zajedničko noćenje u planinarskom domu. Vodili su nas naši vodiči Fehim i Igor, a da bi se sve kasnije opisivalo s uvelike je doprinijela i naša kuharica Fina, pripremivši nam planinarske specijalitete - jotu s palentom, njoke s gulašom, palačinke i još mnogo toga. Prvi dan smo iskoristili za izlet na Sokolarske stijene, Rudnik, Milanov vrh i izvor Čabranke, a večer za dodatno grupno učenje. Zoru smo uz prvu kavu dočekali u velikoj napetosti jer slijedio je ispit. Trebalo je točno odgovoriti na devedeset i devet pitanja i potom stati pred komisiju koju su činili predsjednik Planinarskog društva Kamenjak Igor Korlević, vodič Fehim Buševac i doktor Ivica Richter, te pred njima odgovoriti na još poneko pitanje. Čim smo dobili testove s pitanjima nestalo je jutarnje napetosti. Ispalo je da smo dobro pratili predavanja. Test smo riješili u sat vremena, odgovorili na dodatna pitanja komisije i svi položili. Nakon još malo druženja i zajedničkog slikanja, vratili se u svojim kućama s onim podijeljenim osjećajima s početka ove priče.

Sudeći po riječima polaznika ove škole, većina nas će se i dalje susretati ne samo u prostorijama društva, već i na obroncima planina, a Planinarskom društvu Kamenjak možemo reći samo veliko HVALA sto nas je učinio planinarima.